Psihološki tipovi • Analitička psihologija • by Dragutin Vučković

2. Psihološki tipovi

Tekst “Psihološki tipovi” je drugi od deset tekstova obavezne literature za sudionike edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”.

Tekstove mogu pročitati i oni koji ne planiraju započeti edukaciju i u njima saznati što je analitička psihologija, koja su područja njenog istraživanja i kako se primjenjuje u psihoterapiji.

Psihološki tipovi

Četiri funkcije

Jung razlikuje četiri osnovne ili orijentirajuće funkcije svijesti. Funkcije svijesti su najjednostavniji instrumenti kojima svijest funkcionira i koji se ne mogu analizirati ili reducirati na jednostavnije. Jung razlikuje:

Osjetilnost (S) nam govori da nešto jest koristeći naša čula (vid, sluh, okus, miris i opip).

Mišljenje (T) nam govori što je to.

Osjećanje (F) nam govori koliko je to vrijedno.

Intuicija (N) nam otkriva skrivene mogućnosti te odakle to dolazi i kamo ide.

Slika br. 1.

Slika br. 1. pokazuje odnos funkcija kod misaonog tipa. Mišljenje je na ovom primjeru primarna ili superiorna funkcija,  intuicija je sekundarna funkcija i osjećanje je inferiorna funkcija. Primarna i sekundarna funkcija u potpunosti određuju psihološku tipologiju i međusobno stvaraju kombinacija prikazane na slici br. 2.

Racionalne i iracionalne funkcije

Nadalje, funkcije možemo podijeliti na dva para: racionalne (mišljenje i osjećanje) i iracionalne (osjetilnost i intuicija). Djelovanje racionalnih funkcija je diskriminativno tj. završava donošenjem suda. Iracionalne funkcije su neovisne o razumu, temelje se na iskustvu i često im treba puno manje vremena nego mišljenju ili osjećanju.

Primjer 1.

Da li popodne iskoristiti za druženje s djecom ili završiti određene zaostatke s posla. Odluka što učiniti je donošenje suda i za nju treba vremena. Primijetiti boju zida u sobi ili imati intuiciju o opasnosti koja slijedi je percepcija tj. djelovanje iracionalnih funkcija i događa se trenutno.

Primjer 2.

U Hrvatskoj postoji određena neodređenost između pojmova koji označavaju funkciju osjetilnosti /tj. osjećam toplinu) i osjećanje (osjećam kako te volim) ali i intuicije (osjećam kako će se nešto dogoditi). I drugi jezici imaju sličan problem, ali često je povezan sa nekim drugim funkcijama. Možemo reći kako kod određenih nacija prevladava određena tipologija i ona predstavlja sastavni dio kolektivne svijesti toga naroda. Npr. Švicarci su poznati po svojoj točnosti i osjećaju za detalje (vlakovi, satovi, precizna mehanika) to je obilježje osjetilne funkcije. Slavenski narodi pokazuju karakteristike diferencirane funkcije osjećanja, a Irci su poznati po tome da imaju nos za skrivene mogućnosti (intuicija).

Primarna i sekundarna funkcija

Superiorna (primarna) funkcija je ona koju osoba najčešće svjesno koristi. Razlog zašto superiornu funkciju koristimo najčešće je zbog toga jer postoji određena urođena predispozicija, tj nadarenost da njeno korištenje završi sa uspjehom. Cijeli sustav edukacije se temelji na podršci razvoja funkcije u kojoj smo najuspješniji. Ako promatramo zanimanja kojima se ljudi bave, vidimo kako je za određeno zanimanje potrebna diferencijacija određene funkcije. Teta u vrtiću (osjećanje), zidar i vozač formule (osjetilnost), političar ili burzovni mešetar (intuicija), matematičar ili filozof (mišljenje) i sl. Budući da nam određena funkcija leži i njena upotreba rezultira uspjehom, superiorna funkcija je često funkcija s kojom zarađujemo za život.

Sekundarna funkcija je slijedeća funkcija prema diferencijaciji (svjesnosti) i ona često služi kao potpora primarnoj funkciji. Mišljenje služi kao potpora intuiciji ako ste teoretski fizičar. Mišljenje kao potpora osjetilnosti (i obrnuto) ako ste inženjer ili arhitekt. Intuicija kao potpora osjećajnosti ukoliko radite s ljudima i sl.

Slika br. 2.

Razvoj primarne funkcije je uvijek jednostran. Razlog za to je slijedeći. Kako bi razvili mišljenje, potrebno je da vršimo određenu represiju na osjećanje. Nadalje ne možemo imati intuiciju ako smo zarobljeni u razmišljanju o banalnom značenju stvari. Zbog toga jednostrani razvoj primarne funkcije dovodi do zaostataka u razvoju ostalih funkcija.

Jung, u svom članku o nadarenom djetetu, naglašava važnost razvoja nerazvijenih funkcija kod nadarenog djeteta. Razlog za to je što nadareno dijete ima izvanrednu diferencijaciju primarne funkcije (ili je izvanredno inteligentno ili ima jako razvijenu osjetilnost u kontekstu umjetničkog izražavanja i sl.) a kao posljedica takve diferencijacije je izvanredno nesvjesna, potisnuta i nediferencirana inferiorna funkcija. Tako da nadareno dijete od 10 godina ima razvijenu primarnu funkciju na razini 17 godišnjaka (npr. mišljenje) ali njegova inferiorna funkcija je još uvijek na razini trogodišnjeg djeteta (osjećanje).

U psihološkom razvoju, uvijek dođemo u poziciju da naša superiorna funkcija utječe na daljnji psihološki razvoj i tada se javlja potreba da „žrtvujemo“ taj viši stupanj razvoja kako bi razvili naše inferiornosti. Sve one aspekte tipologije koje nismo razvili, ostavili smo u nesvjesnom i oni djeluju prema potrebi, nažalost često u infantilnom obliku. Naše nesvjesno je obilježeno onim aspektima tipologije koje nismo razvili. Ako se često nalazimo u situacijama gdje moramo koristiti i funkcije koje nismo razvili, imamo problem. Zato je važno da se koliko toliko snalazimo sa svim funkcijama. Ako kažemo kako svaka funkcija odgovara određenom kolegiju na fakultetu, cilj nam je imati prolaznu ocjenu iz sva četiri.

Inferiorna funkcija

Svi mi smo kompletne osobe i imamo sve četiri funkcije samo je pitanje koje od njih možemo koristi kada poželimo, a koje nam se događaju. Funkcije koje nam se događaju ostaju u više-manje primitivnom stanju, polu-svjesne ili nesvjesne i predstavljaju određenu inferiornost karakterističnu za svaki tip. Inferiorna ili nesvjesna funkcija djeluje samostalno, bez utjecaja svijesti (kroz simptom, omaške, afekte i sl.). Ukoliko djeluje u suradnji sa svijesti i ima ikakav svjesni utjecaj, tada je za taj utjecaj je potrebno puno vremena i strpljenja od strane superiorne funkcije.

Primjer 3.

Kada intuitivni tip radi financijskim izvještajima, koje osjetilni tip završi za 10ak minuta, njemu je potrebno nekoliko sati. Prvo je potrebno da je potpuno sam, bez vanjske smetnje, svi papiri moraju biti na stolu, brojeve mora provjeravati 10 puta jer se vrlo lako dogodi pogreška i sl. i to traje jako dugo. Tijekom tog procesa, intuitivni tip osjeća velike otpore i sve bi dao da to ne mora raditi. Ali ako ustraje i to radi kontinuirano, inferiorna funkcija se polako razvija.

Zapravo, primarna funkcija uvijek pokazuje otpore prema integraciji nesvjesnih funkcija. Razlog za to je što nesvjesne funkcije ulaze u asocijativnu vezu sa svim nesvjesnim sadržajem karakterističnim za osobu u pitanju (osobno nesvjesno, traume, kompleksi), ali jednako tako i sa kolektivnim nesvjesnim (emocionalni, instinktivni i arhetipski sadržaj), tako da kada dotaknemo nesvjesne, ali posebno inferiornu funkciju, kao da smo dotakli dalekovod tj. postajemo osjetljivi, depresivni, agresivni i sl.

Ako promatramo neurozu kroz prizmu psiholoških funkcija, tada možemo reći kako je rad na razvoju nesvjesnih funkcija jednak psihoterapeutskom radu na neurozi.

Stav svijesti

Nadalje, osnovna funkcija (S, T, F ili N) može biti više u odnosu sa subjektom (ego) ili sa objektom (vanjski svijet). Ovisno da li je svjesni tok energije usmjeren prema objektu ili subjektu, govorimo o introvertiranom ili ekstrovertiranom stavu svijesti. Kod introvertiranog stava svijesti, referentni sustav prema kojemu se sve određuje je unutarnji svijet, dok je referentni sustav kod ekstrovertiranog stava svijesti, objekt i odnos subjekta sa vanjskim svijetom.

Možemo reći kako su introvertirani stav svijesti i ekstrovertirani stav svijesti oblik adaptacije koji ima svoju paralelu i u biologiji. Postoje životinje koje imaju slabe obrambene mehanizme ali zato imaju veliku mogućnost reprodukcije (žabe, komarci i sl). S druge strane postoje životinje koje imaju malu mogućnost reprodukcije ali zato velike obrambene mehanizme (slon, morski pas i sl.). Krajnja situacija je kako i jedna i druga vrsta (vrsta, ne jedinka!) imaju otprilike jednaku mogućnost preživljavanja. Interesantno je kako tu biološku paralelu možemo preslikati i na probleme Erosa i Moći o kojima smo govorili prošli puta.

Određivanje psihološkog tipa nije nimalo jednostavno. U prvom redu zbog toga jer kada osobu promatramo, nikada nismo sigurni da li on ili ona djeluju kroz svijest ili se trenutačno manifestira nesvjesno. Nadalje, tijekom života, događa se nešto što zovemo psihološkim razvojem osobe ili individuacija, tako da se i primarna funkcija ima sve manje utjecaja, ovisno o stupnju razvoja osobe u pitanju. Zbog toga testovi koji određuju psihološki tip nisu posve pouzdani jer ne uzimaju u obzir kolika je veza osobe u pitanju sa nesvjesnim i koliko nesvjesno utječe na odgovor. Nadalje takvi testovi ne uzimaju u obzir kako manifestacija psihološke tipologije mijenja, ovisno trajanju i napretku u procesu individuacije. Tako da je psihološku tipologiju moguće najtočnije odrediti ukoliko upoznamo osobu u pitanju ili za vrijeme analize.

Primjer 4.

Kolega sa fakulteta je bio uvjeren kako je osjećajni tip, iako je izvana bilo očito, s obzirom na izbor karijere i njen uspjeh, kako je misaoni/osjetilni tip. U procesu individuacije često otkrijemo kako naša osnovna funkcija gubi na značenju i otkrijemo vrijednost u jednoj od manje svjesnih funkcija. To ne mijenja naš tip koji uvijek ostaje kao i prije ali daje naglasak na razvoj ostalih psiholoških funkcija. Kod određivanja tipologije, nije važno što osjećamo da je najvažnije, već je važno ono što u svakodnevnom životu radimo. Slijedeće pitanje koje si možemo postaviti je gdje najviše patimo. To je najčešće područje koje je usko povezano sa našom inferiornom ili drugim nesvjesnim funkcijama.

Primjer 5.

Možemo se pitati kako psihološki tipovi utječu na odnos muškarca i žene. Ako govorimo o paru koji imaju istu psihološku tipologiju, tada možemo zaključiti kako će se oni vrlo dobro slagati, budući da dijele vrijednosti i sličan način funkcioniranja ali u isto vrijeme njihove inferiornosti će se međusobno pojačavati. Zamislimo dvije intuitivne osobe koje žive zajedno; nitko ne brine o urednosti stana jer je to i njemu i njoj potpuno nevažno. S druge strane ako imamo dvije osobe suprotne psihološke orijentacije, tada su njihovi pogledi na svijet potpuno drugačiji, što je jednome vrijedno, drugome nema vrijednosti i sl. Možemo pretpostaviti kako će veza biti puna nerazumijevanja drugog partnera. S druge strane inferiornost jednog partnera kompenzira svijest drugog i obrnuto, tako da zajedno pokrivaju skoro sve aspekte življenja i jedno drugoga mogu puno naučiti o njihovim inferiornim funkcijama.

Uloga nesvjesnog

Tipologiju ne smijemo zamišljati kao na izričitu identifikaciju sa jednom tipološkom funkcijom ili stavom svijesti. Kada govorimo o misaonom tipu, tada govorimo o njegovoj najviše diferenciranoj svjesnoj funkciji. Kao što smo rekli, to nikako ne znači da on nema ili da u njemu ne možemo prepoznati ostale funkcije ili drugi stav svijesti. Te funkcije i stavovi postoje, samo što se događaju instinktivno, automatski i na njih svijest misaonog tipa nema utjecaja.

Primjer 3.

Dva mladića, jedan introvert a jedan ekstrovert nalaze se ispred starog dvorca. Ekstrovert pun entuzijazma predloži kako bi trebali ući u dvorac, tko zna kakve sve dogodovštine ih čekaju i što bi sve mogli vidjeti. Introvert nije toliko siguran i pomalo ga je strah, jer to je stari dvorac, tko zna što bi opasno mogli unutra pronaći i što bi im se moglo dogoditi. Ipak, ekstrovert pobjedi i oboje se zapute u dvorac i pronađu staru prostoriju sa puno starih knjiga i spisa. Ubrzo, ekstrovertu postane dosadno i pomalo depresivno provesti previše vremena u istoj prostoriji. Odjednom utihne i postaje introvert a introvert postaje sav opčinjen starim knjigama i spisima preuzima karakteristike ekstroverta. Ovaj primjer pokazuje kako smo svi mi i introverti i ekstroverti, pitanje je samo koja je orijentacija svjesna a koja nesvjesna.

Ako nismo previše jednostrani u našoj primarnoj funkciji, tada nesvjesno djeluje kompenzirajuće i nadopunjuje naš svjesni stav (npr. misaoni tip i obiteljski odnosi) U neurozi, naš svjesni stav je jednostran i isključuje djelovanje svaki druge funkcije osim primarne. Tada naše nesvjesno kompenzira i može doći do bilo kojeg, u prošlom seminaru spomenutog, simptoma tj. javlja se reakcija samo-regulirajućeg psihološkog sistema. Taj sistem reagira tako da aktivira suprotnu funkciju u našem nesvjesnom koja djeluje kao ometajući faktor u našoj svijesti sve dok ne asimiliramo funkcije nad kojima smo do sada vršili represiju. Možemo reći kako u tom slučaju nastaje neuroza.

Nadalje, kada nismo svjesni svoje inferiorne funkcije, tada ju, kao i svaki drugi nesvjesni sadržaj, možemo pronaći u našoj okolini, kroz projekciju. Budući da je nesvjesna funkcija kontaminirana sa drugim aspektima nesvjesnog (npr. Sjenka) događa se različita dinamika u odnosu sa osobom na koju je inferiorna funkcija projicirana. Ta dinamika se često nalazi na kontinuumu od sudbonosne privlačnost do smrtnog neprijateljstva.

Ekstroverzija

Stav svijesti

Svjesna orijentacija nije uvijek određena samo vanjskim faktorima. Ako je vani hladno, jedna osoba oblači debeli kaput, dok druga, koja želi očvrsnuti smatra da je to nepotrebno. Jedna osoba se divi poznatom pjevaču jer je on predmet divljenja svih ostalih, dok drugi to ne želi, baš zato što mu se svi dive. Jedna osoba se orijentira prema činjenicama, dok druga postavlja određen stav između objektivnih činjenica i njega samoga. Kada je orijentacija prema objektu dominira na takav način da odluke i radnje nisu određene subjektivnim vrijednostima već objektivnim okolnostima, tada govorimo o ekstrovertiranom stavu. Ako takav stav dominira, tada govorimo o ekstrovertiranom tipu (da li je odvjetništvo pitanje pravde ili zakona?).

Stav nesvjesnog

Osnovni negativni rezultat pretjeranog ekstrovertiranog stava je represija osobnih vrijednosti, misli, osjećajima i intuicijama, ukoliko oni nisu u skladu sa mislima, vrijednostima, osjećajima i intuicijama društva i okoline u kojoj žive . Kompenzacija ima tendenciju da razvije introvertirani stav tj. koncentrira psihičku energiju na sve one faktore koje su zbog svjesnog stava potisnuti.

Primjer 6.

Ekstrovertirani poslovni čovjek je kontinuirano ignorirao subjektivnu težnju za slikanjem i svu energiju trošio na posao. Kao kompenzaciju, nesvjesno je sabotiralo njegov posao, kroz nesvjesne pokušaje da svoje novine učini više umjetničkima, što je dovelo do propasti posla. Da je uzeo u obzir subjektivni faktor i počeo slikati kao hobi, posao bi nastavio svojim tokom neometan od njegove nesvjesne introverzije.

Previše ekstrovertirani stav može dovesti do toga da je subjektivnost potpuno žrtvovana zbog objektivnih potreba, npr. kod proširenja posla ili preuzimanja novih projekata, budući se sve pozitivne mogućnosti trebaju iskoristiti bez obzira što ne ostaje vremena za osobne potrebe. I tu leži opasnost kod ekstroverta, objekt ga uvuče i u njemu se u potpunosti izgubi.

Neurotski simptomi

Najčešći oblik neuroze kod ekstroverta je povezana s pretjeranim vezanjem uz osobe u neposrednoj blizini i prilagodbom koja graniči sa imitacijom. On osjeća stalnu potrebu da se učini sebe interesantnim i da proizvede određenu impresiju što se može manifestirati kao pretjerivanje koje može graničiti sa lažima.  Nadalje, ekstrovert je često u opasnosti da postane previše povodljiv ili pod utjecajem druge osobe. Ali, nesvjesno u njemu se buni i  neadekvatan stav ekstroverta često bude kompenziran utjecajem nesvjesnog sa fizičkim simptomima, koji zahtijevaju da se ekstrovert razvije i svoju introvertiranu stranu.

Ekstrovertirani misaoni tip (ENTJ i ESTJ)

Neka od zanimanja u kojima takav tip može pronaći sebe su: političari, pravnici, praktični znanstvenici, akademici, poduzetnici i sl. Odlični su u stvaranju reda, na papiru, u svojim životima i poslovnim sastancima i mogu dovesti red i u emocionalnu situaciju.

Stav svijesti

Ovaj misaoni tip se orijentira prema vanjskom svijet: društvenim pravilima i normama. Takvo mišljenje je orijentirano objektivnim informacijama dobivenim osjetilima ili općeprihvaćenim idejama i cilj mu je da intelektom dođe do određenog zaključka. Kod takve osobe vodeći princip postaje intelektualna formula prema kojoj se ravna on i prema kojoj očekuje da se svi oko njega ravnaju.

Primjer 8.

Kada sam jednu osobu pitao što misli o mogućnosti da joj se svidi netko drugi osim njenog životnog partnera. Odgovor je bio kako nema šanse i takve ideje sreže u korijenu. Odanost je jedan od principa prema kojemu ta osoba živi i ona vrijedi uvijek i svugdje. Rečenice „čovjek treba“ i „čovjek mora“ su dio njegovog razmišljanja i govora. Ukoliko je takva formula dovoljno široka takav tip je jako koristan u društvenom životu (npr. formula kako svaka osoba mora imati kvalitetnu edukaciju), ali ako nije tada postaje tiranin, cjepidlaka koji želi ukalupiti sebe i druge.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (F)

U stvarnom svijetu, ne postoji dovoljno široka intelektualna formula koja može opisati sve različitosti života i aspekti osobnosti potisnuti zbog takvog intelektualnog stava dovode do reakcije nesvjesnoga i ako takva reakcija dosegne određenu razinu govorimo o neurozi. Inferiornost toga tipa se manifestira kroz činjenicu da kako taj tip pokušava održati važenje svjesne formule po kojoj živi, svjesni stav postaje sve manje osoban u tolikoj mjeri da osobni interesi pate.

Npr. osoba mora raditi čak i kada sve pokazuje da pati od kroničnog umora, jer to je formula prema kojoj živi. Na pitanje zašto se ne odmori, obično odgovara kako to ne dolazi u obzir budući da postane depresivna i sl. Kada je sam takva osoba će se pitati da li njegov posao ima smisla, da li je učinio svijet boljim mjestom i sl. Kada se pojave takvi osjećaji, on kao da pada u bezdan pa, naravno izbjegava godišnje, ali kada slomi nogu ili ima automobilsku nesreću, tada hoće ili neće, mora raditi na svojoj inferiornoj funkciji.

Neurotski simptom

Ukoliko inferiornu funkciju ne uzme u obzir, svi osobni interesi se izgube iz vidnog polja.: njezino zdravlje je zanemareno, njen društveni položaj pada i najvažniji interesi njegove obitelji kao novac, zdravlje i moralne vrijednosti su pogažene u svrhu ideala prema kojemu pokušava živjeti. U isto vrijeme snaga nesvjesne funkcije još više raste, a njegov stav postaje sve rigidniji i fanatičniji. Svjesno i nesvjesno postaju sve razdvojeniji i kao da imamo posla sa dvije različite osobe i ukoliko se nesvjesna funkcija ne uzme u obzir, osoba u pitanju postaje sumorna, potištena, cjepidlaka ili ciničan pustinjak.

Ekstrovertirani osjećajni tip (ENFJ i ESFJ)

Osjećajni tip se  orijentira objektivnim podacima koji su u skladu je sa objektivnim vrijednostima. Objektivno osjećanje se odvojilo koliko god je moguće od subjektivnog faktora i potpuno je određeno utjecajem objekta. Čak i kada se čini da nije pod utjecajem objekta, i tada je pod utjecajem tradicionalnih ili opće prihvaćenih vrijednosti.

Stav svijesti

Traži i pokušava održati harmoničan odnos sa okolinom. Nešto je lijepo ili dobro, ne zato što to on tako osjeća već zato jer to odgovara trenutnoj situaciji ili općeprihvaćenim vrijednostima. Slika je lijepa jer ima potpis poznatog slikara čija se djela smatraju lijepa ili ako bi ju nazvali užasnom, uvrijedili bi osjećaje vlasnika, ili zbog želje da se stvori ugodna atmosfera. Za ekstrovertirano osjećajni tip osobe, sve treba biti u redu i skladu.

Bez njih, društveni život bi bio nemoguć. Oni brzo sklapaju prijateljstva, procjenjuju što situacija zahtijeva, pokreću zabavu. Ako je taj tip žena, ona traži odgovarajućeg muškaraca, ne zato jer odgovara njenoj subjektivnoj prirodi već zato jer zadovoljava sva razumna očekivanja prema dobi, poziciji, primanjima, cijenjenoj obitelji. Takva ljubav nije nužno površna već često i iskrena i takvi brakovi nisu loši već često uspješniji nego prosjek. One su dobre partnerice i majke, ali samo dok djeca i suprug odgovaraju konvencijama.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (T)

Mišljenje postoji ali je podređeno osjećajima i svaka misao koja nije u skladu s njima je odbačena. U ekstremnim slučajevima ekstrovertirana manifestacija osjećanja blokira logičke zaključke koji nisu u skladu sa osjećajima i negativne i omalovažavajuće osjećaje prema osobama koje najviše vole  (npr. zlostavljane u braku).. Prisutnost takvih misli je jedna od indikacija da imamo posla sa ekstrovertiranim osjećajnim tipom

Neurotski simptom

Oni mogu ostvariti iskreni odnos sa okolinom, iako je subjektivni faktor potisnut ali samo ako je on u skladu sa društvenim vrijednostima. Opasnost se javlja ako pretjeraju u tome da su određeni tradicijom i prihvatljivim standardima i potisnu subjektivni faktor. Ako je takvo osjećanje odvojeno od osobnih utjecaja, tada gubi svoj šarm i javljaju se iz nesvjesnog sebično usmjereni motivi.  Ona zadovoljava očekivanja vanjske situacije ali tu i staje, zadovoljava estetiku trenutka ali sve je sterilno. Osjećanje postaje mehaničko bez prave empatije koja izgleda teatralna i proračunata.Takvo osjećanje je izgubilo svoju ljudskost i toplinu i u najgorim slučajevima graniči ili postaje histerično.

Ekstrovertirani osjetilni tip (ESTP i ESFP)

Stav svijesti

Kao način percepcije osjetilima, osjetilnost ovisi o objektu, ali ta orijentacija može biti određena kako objektom tako i njegovim utjecajem na subjekt. U ekstrovertiranom slučaju subjektivna komponenta je potisnuta, objekti služe da omoguće podražaj i snaga podražaja je ono što određuje život ekstrovertiranog osjetilnog tipa. Imaju jako dobar osjećaj za objektivne činjenice, detalje, snalaze se u prostoru, ne zaboravljaju sastanke a moda, odjeća, dobro jelo i piće te kvalitetni predmeti su im iznimno važni. Često su inženjeri, urednici, sportaši, građevinari i poslovni ljudi, planinari i sl.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (N)

Ako pretjeraju, objekt služi samo da „proizvede“ podražaj i nije bitan sam po sebi. (npr. nije bitno kakav je muškarac ili žena, jedino je bitno da dobro izgleda). Nesvjesno tada počinje da djeluje kompenzacijski kroz introvertiranu intuiciju u obliku projekcije. Projekcija dovodi do nevjerojatnih sumnji, ljubomornih fantazija i anksioznosti osobito ako je povezana sa seksualnošću.

Ako imaju dobar kontakt sa nesvjesnim, kada se opuste, mogu ispričati ili napisati doista zanimljive strašne priče u kojima izlazi njihova introvertirana intuicija na vidjelo. Ako to nije tako, tada se njihova inferiorna funkcija najčešće vrti oko subjekta u obliku teških osjećaja ili slutnji o bolesti koje mogu dobiti ili drugih nesreća koje ih mogu zadesiti.

Neurotski simptom

Najteži slučajevi su povezani sa raznim fobijama i simptomima prisile. Patološki sadržaj često ima nerealan karakter i religiozno su obojeni što se manifestira kao cjepidlačenje, pretjerana moralnost i religioznost, praznovjerje i intuicija gleda u svaki kut umjesto u daljinu.

Ekstrovertirani intuitivni tip (ENTP i ENFP)

Intuicija percipira aspekte svijeta koji nije na raspolaganju ostalim funkcijama, nešto kao šesto čulo. Ona je aktivna kada govorimo o mislima koje dolaze iz vedra neba, kada se dogodi slučajni pogodak ili predosjećaj. Ekstrovertirana intuicija daje osjećaj što se dešava iza kulisa i ispod površine objektivnih situacija.

Stav svijesti

Osjetilnost je opterećenje intuiciji zbog toga jer je pažnja usmjerena prema površinskom aspektu percepcije, prema onome iza čega intuicija pokušava prodrijeti. Intuitivna osoba koristi taktilnu funkciju, ali objekt ne koristi kao cilj već samo kao početnu točku za intuitivne ideje. Taktilnost pokušava dobiti što više podražaja od određenog objekta, a intuicija (njezin ekstrovertirani aspekt) pokušava razumjeti što više mogućnosti koje dani objekt pruža.

Nezamjenjivi u područjima kulture i ekonomije. inovativni poduzetnici, spekulativni brokeri, vizionarski političari. U socijalnom okružju, imaju znanje stvaranja dobrih veza. Ako su više orijentirani na ljude od predmeta, imaju mogućnost određivanje potencijala. Kreativni umjetnik troši puno energije za stvaranje tako da nema snage da to prezentira svijetu. Tu nastupaju ekstrovertirani intuitivni tipovi budući da su vrlo nadarene u prepoznavanju takvih pojedinaca. Ali s vremenom i oni trebaju obratiti pažnju na svoju introvertiranu osjetilnu funkciju.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (S)

Osoba uvijek traži nove mogućnosti i stabilnost ju guši. Brzo joj dosadi nedinamična situacija i teško pušta korijenje. Negativni aspekt EI je nedostatak dobre procjene (mišljenje i osjećanje) i jedino što je važno je vizija, a ostalo i ostali nisu. Ponekad izgledaju kao da iskorištavaju druge ali su samo dosljedni svojem tipu.

Neurotski simptom

Ako pretjeraju u fokusiranju na mogućnosti, mogu propustiti priliku da realiziraju nešto u sebi samome. Često započnu nešto i na vrhu uspjeha samo otiđu dalje i drugi beru ono što su oni posijali. Ako pretjeraju, nesvjesno kompenzira za infantilnom i nediferenciranom IS funkcijom koja se manifestira kao seksualna sumnja u partnera, financijske opasnosti i malverzacije ili hipohondrija. Tijelo je jedna od činjenica koja ostaje zapostavljena kod EI tipa osoba. Ne osjećaju kada su gladni ili umorni i s vremenom takav život uzme svoj danak u obliku fizičkih bolesti, realnih i zamišljenih. Možda češći i benigniji oblik nesvjesne kompenzacije se može prepoznati u pretjeranoj brizi za tijelo, osobnu higijenu, fitnes i zdravoj hrani.

Introverzija

Introvert se razlikuje od ekstroverta po tome da se ne orijentira u odnosu na objekt ili objektivne činjenice već u odnosu na subjektivni faktor. On stavlja svoj subjektivni stav između sebe i utjecaja objekta što dovodi do toga da njegove radnje izgledaju kao da ne odgovaraju objektivnoj situaciji.

Subjektivni faktor, u krajnjoj liniji predstavlja kolektivno nesvjesno tj. ideje i osjećaje vezane uz pojmove kao Bog, sloboda, besmrtnost, pravda, dobrota i sl. Takve ideje su nešto što je neophodno za funkcioniranje introverta.

Stav svijesti

Introvertirane osobe su karakteristične po tome da se orijentiraju prema unutarnjim, subjektivnim čimbenicima. „Znam da bi moj otac bio zadovoljan i sretan da učinim tako, ali ja se s time ne slažem.“, „Vidim da je vrijeme loše ali ću ipak nastaviti sa svojim planom.“, „Vjerovao bih u evanđelje kada crkva na tome ne bi inzistirala.“. Skoro svaki trenutak u životu introverta je pod utjecajem subjekta. On uvijek dokazuje da sve što radi leži na njegovim osobnim odlukama i uvjerenjima a nikada zato jer je pod nečijim utjecajem ili zato što se želi složiti sa određenom osobom.

Stav nesvjesnog

Ako pretjera u svom naglasku na subjektu, nesvjesno reagira i kompenzira neprilagođeni stav introverta ekstroverzijom. Kako se trudi ostvariti neovisnost od objekta, tako postaje rob objektivnih činjenica. Neovisnost uma je ograničena financijskom neovisnošću, neovisnost djelovanja se krahira u sukobu sa javnim mišljenjem, moralna superiornost se ruši u inferiornim odnosima i želja za dominacijom završava za jadnom željom da bude voljen. Sada nesvjesno brine o odnosima sa objektom na način koji je isplaniran da okonča iluziju moći i superiornosti.

Neurotski simptom

Potrebna je ogromna energija da bi se borio sa takvim kompenzacijama i introverti, više nego ekstroverti pate od fobija, opsesivnih misli, prisilnih radnji, anksioznosti i sl.

Introvertirani misaoni tip (INTP i ISTP)

Introvertirani mislioci nisu praktičari već teoretičari. U znanosti se pokušavaju ne izgubiti u eksperimentima već pokušavaju razumjeti principe na kojima se temelji priroda koja se manifestira u samom eksperimentu.

Stav svijesti

Introvertirani misaoni tip se ne orijentira objektivnim činjenicama već subjektivnim faktorom. On formulira pitanja i stvara teorije, otvara nove horizonte i stvara nove uvide. Ono što je važno je prezentacija ideje koja mu lebdi ispred očiju. Gdje je ekstrovert određen objektivnim idejama, introvert je određen njihovim razumijevanjem ili samim procesom razumijevanja. Oboje unose red u svijet, jedan u vanjski a drugi u unutarnji.

Izvana izgledaju bezobzirni i dominantni ali oni kojima koristi njihov intelekt cijene njihovo prijateljstvo. U vezi svojih ideja su kruti kao kamen što je u suprotnosti sa njihovim karakterom kada su u pitanju odnosi gdje su naivni i puni povjerenja.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (F)

Ahilova peta introvertiranog misaonog tipa je ekstrovertirano osjećanje. Izgubljen u idejama i teorijama, vrlo lako zapostavi odnose. Nije da ne vole, već nemaju ideju kako da tu ljubav izraze. Njihova ljubav je pomalo ljepljiva, kao ljubav psa koji samo želi da ga volimo, kao tok lave iz vulkana, teče polako ali ruši sve pred sobom.  

Za razliku od EF tipa, čije osjećanje kalkulira i uvijek u sebi ima skrivene svjesne motive, inferiorno osjećanje IT tipa je bez kalkulacija ali to može stvoriti neprilagođene situacije. Oni su jako su ranjivi u odnosu na objekt njihove ljubavi. Npr. profesor se zaljubi u egzotičnu plesačicu i spreman je žrtvovati svoju karijeru za takvu ljubav. Odanost inferiorne ekstrovertirane osjećajnosti, kao što smo rekli, je kao odanost psa. U tom kontekstu, voljena osoba se često osjeća omalovažena i nevidljiva.

Neurotski simptom

Ali ako pretjeraju njihova uvjerenja postaju kruta, njihov sud hladan, netolerantan i proizvoljan a u ekstremnim slučajevima mogu izgubiti kontakt sa okolinom i postati izolirani od prijatelja, obitelji i kolega. U krajnjoj liniji ako ne prihvate razvoja manje diferenciranih funkcija i zakopaju se u obrambeni stav sa svojom superiornom funkcijom, primitivni afekti, gorčina, preosjetljivost postaju stalni pratioci sa razvojem mizantropske osobnosti. Npr. profesori na fakultetu kod kojih 90% studenata padne često pripadaju ovom tipu.

Introvertirani osjećajni tip (INFP i ISFP)

Teško ga je razumjeti jer se malo toga vidi na površini. „Tiha voda brege dere.“ Budući da su obično tihi i povučeni često ih se krivo percipira kao hladne, indiferentne ili glupe, što nije točno.

Stav svijesti

Introvertirano osjećanje je kao i introvertirano mišljenje, samo dok mišljenje misli, osjećanje osjeća. Slike kod introvertirano osjećajnog tipa se manifestiraju kao vrijednosti. Introvertirani osjećajni tipovi su etički i moralni stup grupe, bez da propovijedaju. Imaju visoke standarde i kao da zrače utjecaj na ljude oko sebe. Osobe se nesvjesno ponašaju korektno zbog standarda IF tipa koji ih tjera na takvo ponašanje. Izvana izgledaju harmonični, nenametljivi i daju često ugodan dojam zbog toga jer nemaju potrebu da druge impresioniraju, utječu na njih ili ih promjene na bilo koji način. Karakteristično za njih je stalna spremnost za harmoničan suživot. Ekstrovertirane misaone tipove često privlače IF, često zbog praznine koju IF popunjavaju za ekstroverta.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (T)

Oni kao da pokušavaju pronaći sliku koja ne postoji u realnosti ali koju su vidjeli u svojoj viziji. Prelazi preko objekta koji se ne slažu sa tom vizijom. Teži unutarnjem intenzitetu a objekt služi samo kao podražaj. Takvo osjećanje čini ljude tihim i teško im je pristupiti. Zbog toga se nesvjesno probija van u obliku negativnih sudova i procjene kao oblik obrane od snage objekta. Introvertirano osjećanje je kompenzirano primitivnim mišljenjem čija konkretnosti i robovanje činjenicama nema granica.

Neurotski simptom

Ako IF pretjera, sa pokušajima da depotencira važnost objekta, nesvjesno reagira i podiže njegovu važnost na način da osoba počinje umišljati da zna što ljudi misle. Najčešće su to svakakve zle misli, da smišljaju spletke i intrige i sl. Kako bi te ljude spriječili, i sami počinju izvoditi intrige i spletke. Npr. pomoću glasina pokušavaju osigurati svoju nadmoć. Takva dinamika završava u premorenosti praćena fizičkim problemima i bolestima.

Introvertirani osjetilni tip (ISTJ i ISFJ)

ES se vodi intenzitetom objektivnih utjecaja, IS se vodi intenzitetom subjektivne reakcije objektivnog podražaja. Kao fotografski papir,  primijete svaki detalj, kosa, izraz lica, odjeća način hoda, svaki detalj je upijen. Izvana izgleda pomalo glupo, samo sjedi i gleda i nemamo ideju što se s njim dešava, ali unutra se impresija upija. Unutra se stvari dešavaju a vanjska reakcija se dešava tek kasnije. Oni su tipovi koji šalu shvate tek sutra.

Ako su umjetnici, imaju sposobnost da ožive cijelu scenu ili situaciju (npr. francuski impresionisti). Razlika između ES i IS umjetnika je da ES dočara realnu kopiju scene u svom opisu a IS realni prikaz impresije koju je ta scena stvorila.

Stav svijesti

Percipira pozadinu fizičkog svijeta, tj. arhetipsku pozadinu koja zrcali realan svijet. Percipiraju realnost kako bi ju 1000000 godina stara svijest percipirala. Povezana je sa smislom koji objekt ima a ne sa samim objektom. Rezultat je da objekt gubi na važnosti zbog toga jer ga IS tip odvaja od subjektivne reakcije koja je za njega jedina bitna. Izvana to izgleda kao omalovažavanje objekta jer ono što je važno se dešava unutar osobe. Bez mogućnosti umjetničkog izražavanja, impresije tonu u dubinu i drže svijest pod kontrolom.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (N)

Sve dok se osoba sa IS tipologijom ne drži predaleko od objekta, njegovo nesvjesno ima kompenzirajući utjecaj na fantastičan stav svijesti. Ako pretjera u svojoj obrani od utjecaja objekta, nesvjesno reagira u obliku ekstrovertirane intuicije. Budući da je inferiorna i nediferencirana (za razliku od EI koja ima dobar nos za objektivne mogućnosti), inferiorna intuicija IS tipa ima nevjerojatnu karakteristiku da vidi ambivalentne, smutljive i opasne mogućnosti koje se skrivaju iza svakog ugla. Realne namjere objekta nemaju nikakvu važnost i IS njuši svaki mogući nečastan motiv koji se skriva iza namjere objekta.

Ako IS ima razvijenu drugu funkciju (F ili T), tada mu ona može pomoći da evaluira intuicije koje dolaze iz nesvjesnog, ako ne, njegova intuicija ili pogodi „u sridu“ ili daje potpuno krivu ideju o situaciji ili osobi uz koju je vezana.

Neurotski simptom

Kada nesvjesno postane antagonist i arhaične intuicije izađu na vidjelo i njihov negativan utjecaj se manifestira u perverznim prisilnim idejama. Rezultat je najčešće kompulzivna neuroza.

Introvertirani intuitivni tip (INTJ i INFJ)

U prošlosti takve osobe su bili šamani, proroci i sl. Danas nažalost nemaju lagan život. U svakodnevnom životu nisu previše komunikativni, drugi ih teško razumiju, fali im dobar sud o njima samima i drugima. Ganjaju svaku mogućnost koja percipiraju u nesvjesnom bez da uspostave osobnu vezu sa njom. Imaju tendenciju da zapostave osobne fizičke potrebe, kao da su izgubljeni u besplodnim fantazijama. Ali takav tip ima veliku važnost za društvo. Slike u nesvjesnom u sebi sadrže neograničenu količinu energije i one nisu vrlo praktične i iskoristive ali u sebi sadrže i rješenja problema društva i pojedinaca u njemu. (npr. proroci Izraela, šaman Eskimskog plemena, Nostradamus ili Nietzsche).

Stav svijesti

Orijentira se sadržajem nesvjesnog iako proces može započeti vanjskim objektom. Nije određen vanjskim mogućnostima već procesom koji je pokrenuo u njemu (Jackob Böhme i refleksija sunčeve zrake sa tanjura mu je otkrila duhovnu strukturu svijeta). Percipira sve unutarnje procese sa jednakim intenzitetom kao što ES percipira vanjske objekte. Unutarnje slike za njega imaju važnost objekata. Budući da intuicija isključuje djelovanje osjetilnosti, slike izgledaju kao da nisu u vezi sa njim samim, kao da postoje neovisno o njemu samom. Osobi sa napadom panike ne pada na pamet da slika koju vidi na određeni način govori o uzroku i svrsi napada panike. Misaonom ili osjećajnom tipu to se čini nevjerojatno.

Stav nesvjesnog i inferiorna funkcija (S)

Izvana izgledaju kao neiskreni ali njihova moć pažnje i memorije je premalena a orijentacija prema unutarnjem životu prevelika da bi se zamarali sa svakodnevnicom.

Primjer 10.

Jung govori o klijentici koja je bila tužna jer je susjedi koji stalno imaju nekakve društvene zabave i nikada ju ne pozovu da i ona sudjeluje. Kasnije se ispostavilo da je stanovala iznad javne kuće. Ovaj primjer govori o tome koliko IN zapostavljaju osjetilnost i objektivne informacije. Npr. IN tip može putovati cestom između dva požara i tek nakon 10ak kilometara može percipirati miris dima i reći suvozaču kako nešto gori.

Neurotski simptom

Ako pretjeraju u zapostavljanju objektivne realnosti, nesvjesno kompenzira sa ES funkcijom u obliku instinktivnih i afektivnih smetnji (Nietzsche i njegov život su primjer takvog razvoja događaja). Nesvjesno na taj način pokušava vratiti IN tipa na zemlju i uspostaviti kontakt sa svakodnevnicom i običnim životom. Na taj način sublimacija je spriječena.

Ako se i takve tendencije represiraju, nesvjesno odlazi u opoziciju koja je u totalnoj suprotnosti sa svjesnim stavom. Neuroza koja nastaje je često OKP sa hipohondrijskim simptomima, preosjetljivost organa osjeta i prisilne veze za određene osobe i predmete.

Bibliografija

C. G. Jung – Psychological Types
Daryl Sharp – Jungian Typology (free eBook)

M. L. von Franz & James Hillmann – Lectures on Jung’s Typology
C. A. Meier – Personality: The Individuation Process in the Light of C. G. Jung’s Typology
Jolande Jacobi – Psychology of C. G. Jung

Ostali tekstovi edukacije “Analitička psihologija – teorija i praksa”
5.
6.
7.
8.
9.
10.