Aktivna imaginacija

Aktivna imaginacija – uvod

Jung opisuje svoj susret sa nesvjesnim kao nešto opasno i postavlja se pitanje zašto je susret sa nesvjesnim nešto opasno. Zamislite da ostavite ovaj svoj sadašnji život i otputujete u Afriku i nastavite svoj život u nekoj savani ili džungli. Otprilike slično iskustvo je zaputiti se u potpuno nesvjesni unutrašnji svijet. Kako je Jung krenuo istraživati taj unutarnji svijet kroz vizije i fantazije, otkrio je koliko su one zapravo slične fantazijama ljudi sa teškim psihičkim poremećajima s kojima je radio tijekom svoje karijere kao psihijatar i zapravo je bio u velikom strahu da i njega ne čeka slična sudbina. Jedna od vizija koju je često percipirao je more krvi koja prekriva Europu. To je bilo 1913. godine.

Kada je rat izbio, mogao je razumjeti svoju viziju i sa stajališta društva u kojemu je živio a time se i smanjio strah od potencijalne psihoze za koju je mislio da mu prijeti. Kroz iskustvo svojih fantazija i vizija, razumio je kako postoji nešto što se djelomično razlikuje od osobnog nesvjesnog i što stoji iza njega kao nepoznato koje dijelimo sa cijelim ljudskim rodom, tj. kolektivno nesvjesno. Shvatio je kako je unutarnji svijet jednako tako postojan i realan kao i vanjski, možda i više budući da se ne mijenja i ne umire kao i vanjski svijet.

Jung je znao reći kako nesvjesno samo po sebi nije opasno iako zapravo postoji samo jedna opasnost i to vrlo velika; panika. Povezana je sa strahom koji osjećamo kada naiđemo na nešto što je vrlo neočekivano ili sa mogućnošću  da izgubimo tlo pod nogama što nas može toliko uznemiriti da nije niti čudno što ljudi izbjegavaju susret sa nepoznatim. Protiv takve panike, jedina obrana je stvarni život i životne obaveze koje u takvim trenucima moramo uzeti kao nešto najvažnije što djeluje kao sidro koje nas drži u kontaktu sa realnošću. Jung je u vrijeme kada se susretao sa nesvjesnim bio oženjen, imao je djecu i uspješnu privatnu praksu tj. životne obaveze koje su bile protuteža promjenjivom svijetu nesvjesnog u kojega je uronio. Strah zbog kojega se bojimo započeti takvo putovanje je strah da nas nesvjesno odnese što samo po sebi nije ništa opasnije od opasnosti vanjskog svijeta.

Ako se ispravno koristi, aktivna imaginacija nam može neizmjerno pomoć da održimo ravnotežu kada istražujemo to nepoznato u nama. Ali ako ju krivo razumijemo ili zamijenimo za nešto ugodno, umjesto za težak i iscrpljujući znanstveni rad, može osloboditi nesvjesno u obliku koje nas može preplaviti i dovesti do aktivacije teške neuroze ili čak psihoze.

Aktivna imaginacija je težak rad, možda i najteži koji možemo raditi. Započinjemo ju kako bi otvorili pregovore sa svime onime što je nepoznato u našoj psihi. Bez obzira da li smo toga svjesni, ali sve ovisi o tim pregovorima jer nešto u nama će uvijek biti na drugoj strani od nas samih.

Aktivna imaginacija i nesvjesno

„Lice koje nam nesvjesno prikazuje nije kruto. Ono reflektira lice koje mi pokažemo njemu. Neprijateljstvo konstelira prijeteće lice a prijateljstvo omekšava njegove crte.“

Prva figura koju često susretnemo kada nađemo oči u oči sa nesvjesnim je osobna sjenka. Budući da često sadrži upravo one karakteristike koje nam se ne sviđaju, često jako podsjeća na ženu iz primjera. Ako smo negativni prema njoj, ona će postajati nepodnošljiva ali ako joj pokažemo prijateljsko lice nesvjesno će pokazati svoju prijateljsku stranu. B. Hannah priča kako joj je Jung rekao koliko je veliki dobitak da kao izrazito poštena žena bude svjesna da je jednako tako spremna da bude i nepoštena. Zbog čega se čovjek osjeća loše ali je jednako tako predstavlja veliki korak ka cjelovitosti. Svaki problem koji imamo sa nesvjesnim je zapravo rezultat preuskog svjetonazora koji nam onemogućava da mu se približimo. Najbolji način da takve probleme riješimo je zapravo aktivna imaginacija.

Bez upoznavanja svoje sjenke aktivna imaginacija je gotovo nemoguća. Ako uživamo u iluzijama o nama samima, tada nemamo mogućnosti da uistinu vidimo i slike iz nesvjesnog i da čujemo njihov glas….

Tako da aktivna imaginacija u svom izvornom obliku nije nešto što treba raditi prije nego se upoznamo sa određenim aspektima nesvjesne psihologije nas samih. Iako postoje određeni ljudi gdje je aktivna imaginacija moguća i na početku.

Kada god čovjek pokušava doći na čistac sa takvim nesvjesnim tendencijama, na jedan ili drugi način, otkriva nešto kao aktivna imaginacija. Religije su pune takvih primjera gdje bog savjetuje ili govori kako bi trebali živjeti svoj život (npr. Čovjek i njegova Ba duša prije 4000 god.). Koliko od nas upita boga kako dalje kada se nađemo u velikim teškoćama? Još manje nas bez predrasuda posluša što nam on ima za reći. U vrijeme koje opisuje stari zavjet, ljudi su još uvijek imali mogućnost da zapitaju boga kako dalje i da dobiju odgovor. Izgleda da smo danas zaboravili kako se to radi. Aktivna imaginacija nam omogućuje upravo nešto slično.

U svojem susretu sa nesvjesnim, Jung je zapravo pokušavao pronaći način kako da razumije sebe, svoje snove i svoje pacijente. Bilo mu je potrebno nekoliko godina da doista shvati kako je potrebno pristupiti fantazijama i imaginaciji koje je radio. Tek kada je uspio učiniti najvažniji korak a to je da pokuša pronaći smisao i svrhu tih fantazija u svom svakidašnjem životu, osjetio je određeno olakšanje.

„Slike nesvjesnog ostavljaju čovjeku veliku odgovornost. Ako ih ne uspijemo razumjeti ili ako nismo spremni preuzeti etičku odgovornost, ostavljaju nas bez naše cjelovitosti i u stanju bolne podijeljenosti“

Aktivna imaginacija i opasnosti

Aktivna imaginacija je proces u kojemu  nikad ne smijemo razgovarati sa živim osobama. Ako imamo želju da to učinimo, trebamo stati i ozbiljno se upitati za razloge zašto to želimo. Vrlo je lako moguće da motivacija dolazi zbog regresije na primitivan način razmišljanja tj. sa nadom u magično djelovanje na osobu u pitanju. Glavno pitanje je zašto radimo aktivnu imaginaciju? Da li ju radimo da bi otkrili svoju cjelovitost ili zbog određene egoističke želje. Ako ju radimo zbog egoističke želje (makar bila ona i nesvjesna), nakon početnog uspjeha takav pristup uvijek vodi prema katastrofi.

Aktivna imaginacija je izrazito moćna ali i opasna. Stvara puno sinkronističkih događaja koji se lagano krivo razumiju i možemo dobiti osjećaj da smo mi odgovorni za njih te ih počnemo zlorabiti. Uzbuđenje zbog sinkronističkih događaja zamuti nam sud i dovesti do ideje kako smo mi odgovorni za njih tj. do inflacije.

Tehnika aktivne imaginacije

Sastoji se od toga da svojoj fantaziji damo određeni izražaj. Zapisujući, slikanjem, kiparenjem, zapisivanjem glazbe koju smo čuli ili čak plesanjem. Plesanjem uvodimo i tijelo u igru što je često potrebno pogotovo ako su emocije i inferiorna funkcija toliko potisnute da su „zakopane u tijelu“….

Edukacija – Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo manji dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link – Analitička psihologija (I).

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

Psihološka interpretacija slika

Interpretacija slika

Interpretacija slika je slična interpretaciji bajki budući da naša tipologija u velikoj mjeri određuje kako joj pristupamo. Introvert prvo postaje svjestan svojih unutrašnjih reakcija na sliku, ekstrovert same slike. Kada pokušavamo razumjeti sliku, važno je da pokušamo koristiti svaku funkciju. Na taj način izbjegavamo jednostranost. Osjetilna (taktilna) funkcija može dovesti do toga da ostanemo zarobljeni u detaljima i beživotnim činjenicama bez određenog zaključka. Osjećajna funkcija može dovesti do toga da ostanemo pri vrijednosnim izjavama koje nemaju međusobnih poveznica. Misaona funkcija može dovesti do toga da se izgubimo u beživotnoj analizi u kojoj nema osjećaja. Intuicija može dovesti do pretpostavki koje nemaju uporišta u jednostavnim činjenicama.

Ako ih koristimo zajedno svaka funkcija može dati doprinos našem razumijevanju slike. Osjetilna funkcija nam omogućuje da promatramo medij na kojemu i s kojim je slika naslikana, okvir slike, format, boje i elemente slike. Osjećanjem možemo odrediti koji elementi su više a koji manje važni za autora. Mišljenjem možemo odrediti odnose između elemenata slike i autora (proporcije, organizacija, pokreti te prostor i boje). Intuicija nam govori konstelaciji iz koje je slika proizašla i smjeru budućeg razvoja.

Svaka interpretacija slika uzima u obzir višeznačnost određenog simboličkog izražaja. Ovisno o kontekstu životne situacije osobe koja je sliku naslikala, uzimamo više u obzir jednu ili drugu stranu interpretacije. Nadalje, kao i kod snova asocijacije i amplifikacije imaju veliku važnost kod određivanja smisla slike.

Papir

Kvaliteta lista na kojoj je slika naslikana govori o vrijednosti slike koja dolazi iz unutrašnjosti. Kod interpretacije slike, uvijek moramo uzeti u obzir dvije suprotnosti koje opisuju određenu kvalitetu. Npr. stare novine kao papir za sliku govore o maloj vrijednosti onoga što je naslikano ili mogućnosti da od nečega bezvrijednog stvorimo nešto vrijedno.

Medij

Olovka – može se brisati. Autor nije previše emocionalno posvećen onome što je prikazano na slici i želi imati stvari pod kontrolom ali jednako tako olovka može biti izraz potrebe da se autor koncentrira na glavne ideje koje želi potpuno precizno izraziti kako bi odgovarala unutarnjoj slici.

Tinta – nije ju lako izbrisati ili promijeniti. Kontrast sa pozadinom omogućuje da se lakše izraze emocionalne nijanse. Slikar ne izražava boje (emocije) ali jednako tako, tinta pokazuje spremnost da dopustimo stvarima da teku.

Drvene bojice – vide se boje ali jednako tako slika može biti „suha“ a bojice krhke. S jedne strane emocije postaju vidljive i prisutne ali kao da ih autor u isto vrijeme pokušava na određeni način kontrolirati.

Slikanje prstom – omiljen način crtanja djece, pokazuje određenu spontanost ali i nemogućnost diferenciranja. Takvo slikanje je povezano sa spontanim izražavanjem emocija ali jednako tako može pokazivati i određenu nediferenciranost emocija.

Miješanje i kombiniranje više vrsta medija možemo razumjeti na način da amplificiramo oba. Npr. kombinacija olovke i vodenih bojica može ukazati na nesigurnost između kontrole i kada dopustimo da stvari teku ali jednako tako, takva kombinacija može izražavati harmoniju između ta dva načina funkcioniranje.

Okvir

Okvir je element reda koji može ukazivati na bojažljiv ili ograničavajući stav prema sadržaju psihe koje slika prikazuje ali jednako tako može ukazivati na vrijednost koja je sadržana unutar tog okvira ili nečega što je potrebno zaštititi.

Format

Slika velikog formata može ukazivati na vrijednost i važnost motiva koji je naslikan ali jednako tako može pokazivati težnju grandioznosti, pretjerivanju i inflaciju. Mala slika može ukazivati na odbojnost, prezir, strah ili skromnost prema onome što je naslikano ali jednako tako može ukazivati na intenzitet i vrijednost onoga što je naslikano.

U seriji slika, promjena veličine može ukazivati na nemirnu i nesigurnu osobu npr. kada se nalazimo između osjećaja velike i male vrijednosti ili može ukazivati na potrebu za fokusiranjem i proširenjem određenih aspekta ličnosti u nadi da ćemo dobiti, razumjeti i ne izgubiti perspektivu šireg konteksta.

Boje

Crvena

Neizražajni primjer crvene je krv i vatra. Psihološki gledano, krv je povezana sa životom, nagonima, emocijama, osjećajima ljubavi i mržnje, strasti, senzualnosti i seksom. Nadalje crvena boja vatre povezana je sa toplinom ali i sa destruktivnom vrućinom.

U životinjskom svijetu, crvena signalizira i privlači pažnju, posebno kod sisavaca gdje crveni dijelovi tijela pozivaju na parenje. I za ljude, crvena boja  povlači za sobom emocije ljubavi ali jednako tako i agresije.

Sa crvenom bojom je povezan i vrag kao gospodar vatre, strasti i žudnje koja nas odvaja od boga, ali u isto vrijeme crvena je boja ljubavi, sile koja nas tjera da pomirimo suprotnosti u nama. I Venera i Mars su povezani sa crvenom bojom.

Psihološki gledano, crveno možemo razumjeti kao vitalizirajući boju koja donosi život ili uništenje.

Plava

Najjednostavnije iskustvo plave u prirodi dolazi od boje neba. Daje osjećaj kontinuiranosti (svakim danom ju možemo nanovo iskusiti), smirenosti, dubine i širine. Marijin plašt je često plave boje što plavo povezuje sa zaštitom. Ali, jednako tako sa plavom su povezani zrak, duh, led i hladnoća. Nadalje, plavo je more i jezera, ocean i rijeka što je povezuju sa dubinom i težnjom da se vratimo odakle smo došli.

U engleskom blue je povezano sa depresijom (blues) a „plava čarapa“ je izraz kojim opisujemo ženu koja je previše intelektualna. U alkemiji i bajkama se spominje plavi cvijet ili plava svijetlost koju treba pronaći a povezana je sa duhovnim.

Za plavu možemo reći kako psihološki predstavlja smisleni red, duhovnosti i otvorenost ali s druge strane predstavlja gubitak stvarnosti, hladnoći, kruti i nefleksibilni red, opsjednutost duhom i posesivnost.

Simbolizam brojeva

Brojevi kao uređujući faktor

Jedan od načina da uvedemo red u sliku i bolje je razumijemo je da prebrojimo broj određenih motiva na njoj.  Npr.  pet životinja, četiri muškarca, tri cvijeta, 10 zvijezda ili 7 kamenčića.Brojevi unose red. Npr. u fizici, pomoću brojeva, od svih mogućih načina na koji se određeni sustav može razviti, možemo odrediti na koji točno će se i razviti. Pomoću brojeva možemo prebrojati dijelove nečega i dati im ime. U tom kontekstu, broj je prvotna manifestacija duha.

1

Jedan predstavlja stanje stvari prije njihove diferencijacije ali, s druge strane, jedan dolazi kada se mnogo diferenciranih jedinica i ujedini. Npr. jedan je povezano sa stanjem bez svijesti (djetinjstvo) ali jednako tako i sa stanjem kada se psiha razdijeljena među kompleksima ujedini u jednu cjelinu (individuacija).

S druge strane jedan povezuje jer dodavanjem broja jedan dobivamo sve ostale brojeve koji teže u beskonačnost. Jedan je početak ali i krajnji cilj.

Ako broj jedan dominira slikom, tada je broj jedan može ukazivati ili na cjelokupnost koja je nesvjesna ili na cjelokupnost na višem nivou. Kada fantazija, depresija ili neki drugi problem dolaze do izražaja u nečijem životu, često tada taj „jedinstven problem“ je prvi i nacrtan.

Broj dva postaje aktualan kada se pojavi određena podjela.

2

Sa brojem dva, javlja se ideja simetrije, polarnosti i diskriminacije.

Dva se javlja u kontekstu procesa osvještavanja. Kada postanemo svjesni sebe, tada uvidimo da postoji i nešto što nismo mi. Ja i svijet ili ja i emocija postaju odvojeni. Isti proces se dešava pri osviještenju kontraseksualnog aspekta psihe. Kada postanemo svjesni jednog, odmah za njim dolazi i suprotni spol. Nadalje broj dva je povezan sa sumnjama, suprotnostima, napetostima  i svađama.

Psihološki gledano, kada se pojavi u slici, može biti povezana sa stanjem kada nismo jedno sami sa sobom ali jednako tako i sa stanjem postajanja svjesnim, ovisno o kontekstu.

Motivi

Za razumijevanje motiva, osim konteksta osobe koja je sliku naslikala, potrebno je i znanje i poznavanje paralele iz mitologije, religije, etnologije i sl. Svaki element slike pridonosi razumijevanju slike kao cjeline. Odnosi motiva prema formalnim aspektima slika, prostoru, boji i brojevnom simbolizmu će često razjasniti smisao samih motiva.

Kako bi razumjeli motive koji se pojavljuju u slikama potrebno je da smo upoznati i sa njihovim arhetipskim značenjem. Više o arhetipskom simbolizmu možete pročitati ovdje.

Slike kao dijagnostički alat

Kod interpretacije, važno je uzeti u obzir slijedeće kriterije koji mogu ukazivati na slabi ili nestabilni ego ali jednako tako i na situacije u kojima se dešavaju velike promjene u strukturi osobnosti gdje je potrebno da ego bude pod utjecajem tendencija nesvjesnog u svrhu adaptacije. Da li slika govori o prvom ili drugom slučaju ovisi o kontekstu, kako motiva u slici tako i životnoj situaciji osobe koja ju je naslikala.

Edukacija – Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo manji dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link – Analitička psihologija (I).

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

Arhetipski simbolizam (I)

Prvi ciklus radionica HDAP-a

Hrvatsko društvo za analitičku psihologiju vas poziva na ciklus radionica na temu Arhetipski simbolizam.

Više o radionicama Arhetipski simbolizam (I)

Jedan od osnovnih alata kod rada sa slikama su osobne asocijacije. Kroz njih otkrivamo tendencije i sadržaj osobnog nesvjesnog (kompleksi). Kako bi razumjeli aspekt slike ili sna povezan s tendencijama i sadržajem kolektivnog nesvjesnog (arhetipovi), potrebne su nam kulturalne asocijacije (amplifikacije) koje možemo pronaći u bajkama, mitovima, religiji, etnologiji, povijesti i drugim sličnim izvorima.  Za amplifikacijama često posežemo kod dječjih slika/crteža ili kada klijent ili autor nema osobnih asocijacija na sliku koju je nacrtao. Kroz radionice iz ciklusa Arhetipski simbolizam (I) naglasak će biti na amplifikacijama. Tijekom predavanja, sudionici će se upoznati s amplifikacijama i interpretacijama specifičnih simbola. Kroz likovno izražavanje i razgovor pokušati ćemo dati smisao simbolima koji se pojavljuju u slikama sudionika u kontekstu njihovog arhetipskog značenja.

Za prisustvovanje radionicama Arhatipski simbolizam (I) nije potrebno specijalističko predznanje niti posebna likovna vještina. Radionice su namijenjene: psihijatrima, psihoterapeutima, psihologinjama, edukacijsko-rehabilitacijskim stručnjacima, učiteljicama likovnog odgoja, umjetnicama ili dizajnerima kao i svim ostalim osobama koje zanima značenje snova, slika i analitička psihologija uopće. Svi polaznici će dobiti potvrdu o sudjelovanju zajedno sa ovjerenim programom edukacije. Psiholozi i psihologinje samostalno prijavljuju edukaciju Hrvatskoj psihološkoj komori u svrhu bodovanja stručnog usavršavanja psihologa.

Teme i vrijeme održavanja

Radionica br. 1. | Životinje | 15.5.2014. | 18.00 – 20.30 | Psihički sadržaj prikazan  simbolima životinja koji se javljaju u snovima i slikama na jednakom je stupnju razvoja u odnosu na našu svijest kao i životinje u odnosu na nas. Niži oblici života indiciraju stupanj nesvjesnosti sadržaja koji je njima prikazan, bio taj sadržaj duhovnost, agresivnost, seksualnost, želja za hranom ili nešto drugo.  Životinje u slikama i snovima predstavljaju naše instinkte koji su ne samo važni već i temelj našeg psihičkog života. Radionica će nam omogućiti da se kroz predavanje upoznamo sa značenjem i smislom životinja i instinkta, a kroz likovno izražavanje i razgovor otkrijemo važnost uspostave kontakta s tim „životinjskim“ tendencijama u nama samima.

Radionica br. 2. | Boje | 5.6.2014. | 18.00 – 20.30 | Boje izražavaju emocionalnu vrijednost, odnose i kontraste; definiraju, diferenciraju i ujedinjuju; djeluju na nas rezonirajući sa sjećanjima, instinktima, tijelom i čulima. Iz bajki, mitova, religija i alkemije možemo zaključiti kako su boje jedan od centralnih simbola koji opisuju emocionalni aspekt psihološkog procesa razvoja i rasta (individuacije). Razumijevanje arhetipskog simbolizma boja omogućuje nam da prepoznamo aspekte tog procesa kod naših klijenata i nas samih, a samim time dobivamo mogućnost da u tom procesu i aktivno sudjelujemo. Kroz predavanje ćemo se upoznati sa osnovnom arhetipskom simbolikom boja, a kroz likovno izražavanje i razgovor pokušati ćemo otkriti što nam boje govore i otkrivaju.

Radionica br. 3. | Tijelo | 26.6.2014. | 18.00 – 20.30 | Idealizirano ili zlostavljano, tijelo je objekt fascinacije u zapadnom svijetu dok u isto vrijeme nismo svjesni kako takva fascinacija ima dublje uzroke i svrhu. Dijelovi tijela i njegovi organi, osim njihovog objektivnog značenja i funkcije, u isto vrijeme su i simboli dubokog psihičkog sadržaja. Tjelesna rana u tom kontekstu predstavlja traumu, ali u isto vrijeme i potencijal za transformaciju. Što nas simbolizam tijela može naučiti o unutrašnjim realnostima naše svijesti, duha i psihe čuti ćemo za vrijeme predavanja, a za vrijeme likovnog izražavanja i razgovora ćemo pokušati saznati što nam simboli našeg tijela govore o nama samima.

Voditelj

Voditelj edukacije Arhetipski simbolizam (I) je Dragutin Vučković, analitički psiholog i psihoanalitičar. Diplomu je stekao na poslijediplomskom  studiju analitičke psihologije i psihoterapije na C. G. Jung Institutu Zürich u Švicarskoj. Analitičku psihologiju istražuje još od studentskih dana. Osim analitičke psihologije, studirao je fiziku na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ekonomiju poduzetništva na Veleučilištu VERN u Zagrebu. Predsjednik je i jedan od osnivača Hrvatskog društva za analitičku psihologiju, analitičar je C. G. Jung Instituta u Dallas-u (Texas, USA) i član Međunarodnog udruženja za analitičku psihologiju (IAAP).

Mjesto, cijena i kontakt

Radionice Arhetipski simbolizam (I) će se održavati u edukacijskom prostoru Poliklinike Leptir, Ilica 253/I (okretište Črnomerec). Prisustvovati možete, prema izboru, samo određenim radionicama ili kompletnom ciklusu. Cijena pojedinačne radionice je 250 kn. Ako se odlučite prisustvovati svim radionicama, odobravamo 20% popusta te cijena iznosi 600 kn za sve radionice ciklusa (jednokratno). Prijave su obavezne a mjesta će se popunjavati po redoslijedu uplata. Ako ste zainteresirani za takvu vrstu edukacije, želite se prijaviti ili trebate dodatne informacije, možete nas kontaktirati na info@hdap.hr.

Ako imate prijedloge i sugestije vezane uz moguće teme budućih radionica, ostavite ih u komentarima našeg bloga. U budućnosti ćemo pokušati odabrati one za koje postoji najveći interes.

Osim u Zagrebu,  ciklus radionica Arhetipski simbolizam, moguće je održati i u drugim gradovima u Hrvatskoj i izvan nje, prema dogovoru.

Leadership

Leadership, management i nesvjesno

Leadership i individuacija

Slušanje predavanja, diskusija case-ova i izučavanje rada uspješnih voditelja se, u neku ruku, svodi na oponašanje i iako je potrebno, ponekad nije dovoljno da razvijemo umijeće uspješnog vođenja. S druge strane, svatko od nas je osoba koja se od drugih razlikuje po specifičnim karakteristikama, a oponašanje ih ne uzima u obzir. Ideali kojima težimo potiskuju one jedinstvene karakteristike naše osobnosti koji nam mogu omogućiti biti kvalitetniji voditelj. Klasično školovanje je organizirano kao učenje na primjerima i cijeloj problematici vođenja se pristupa izvana. Kvalitetno vođenje zahtijeva dublji pristup.

Kod klasičnog školovanja nakon završetka programa, voditelj ponekad iskusi negativne emocije povezane s primjenom naučenih  modela. Kod leadership programa koji se temelji na psihološkom razvoju, osjećaji anksioznosti, sumnje i nestrpljenja zbog nepostojanja normativa, direktnog učenja i jednostavnih općih rješenja se izmjenjuje s osjećajem olakšanja zato što voditelj više ne mora „glumiti“. Tijekom programa voditelj može doći do realizacije kako je zapravo već oboružan svim vještinama potrebnim da vodi druge na način da potiče psihološki rast i razvoj sebe i svojih suradnika, iako su možda neke od tih vještina do sada bile nesvjesne.

Kroz naš leadership program ćete otkriti da se vođenje razvija iz jake unutarnje težnje za psihološkim razvojem (ili individuacijom). Psihološki pristup razvoju osobnosti voditelja, ohrabruje ga da djeluje i razmišlja u isto vrijeme i da koristi iskustvo osobnog psihološkog razvoja kao izvor informacija o ljudima koji ga okružuju. To je moguće zbog sigurnog okružja u kojemu voditelj, tijekom rada sa psihoanalitičarom, može istraživati i eksperimentirati sa osobnim emocijama i osjećajima koji su mu do sada radili teškoće. Tijekom rada voditelj će saznati da komplicirani osjećaji nisu toliko destruktivni kao što je mislio već da mu omogućuju da dobije vrijedne informacije o tome kako slične emocije djeluju na osobe i grupe s kojima radi i kako određuju njihovo ponašanje.

Leadership i nesvjesno

S druge strane, za vođenje je potrebno motivirati suradnike da nas prate i u isto vrijeme biti svjestan prepreka koje stoje na putu ostvarivanja vizije kojoj težimo. Da bi vizija postala stvarnost, osim razumijevanja racionalnih faktora koji nam stoje na tom putu, potrebno je i razumijevanje subjektivnih nesvjesnih i emocionalnih tendencija pojedinca koje, u praktičnom vođenju, kontinuirano treba uzimati u obzir. Zbog toga, kvalitetan razvoj vještina vođenja zahtijeva psihološki pristup koji osigurava sigurno mjesto za istraživanje i integraciju te razumijevanje i organizaciju takvih nesvjesnih obrazaca koje prate ponašanje kako osoba koje voditelj vodi, tako i samog voditelja.

Naučiti prepoznati, razumjeti i raditi sa tim nesvjesnim tendencijama je jedini način da ne budemo pod njihovom kontrolom. Ako djeluju iz nesvjesnog, te tendencije mogu dovesti do neželjenih posljedica i negativne psihodinamike u našim osobnim odnosima i u našem timu, bez mogućnosti da svojim djelovanjem dovedemo do pozitivne promjene.

Radom na kompleks epizodama, snovima, aktivnoj imaginaciji, simbolima, konsteliranim arhetipovima i aspektima transfera i kontra-transfera ćemo adresirati nesvjesni sadržaj koji određuje osobnost voditelja i njegovo ponašanje. Kroz program za voditelje HDAP-a razviti ćete odnos s takvim nesvjesnim psihološkim aspektima kroz psihoanalitički rad u duhu analitičke psihologije. Psihoanalitički rad ne potiče težnju da voditelj „kontrolira stvari“, voditelji se uče da budu ono što jesu, da iskuse ono što se dešava i da reflektiraju na kompleksne i konfliktne emocije koje su do sada pokušali zaobići i potisnuti u sebi i u drugima. Što prirodnije i spontanije voditelji pristupe suočavanju sa vlastitom individualnošću to će se pojaviti  više materijala na kojemu mogu nešto novo naučiti i na osnovi kojega mogu djelovati u praksi. Sve dok smo spremni istraživati što potiče određeno ponašanje, možemo učiti i poticati osobni psihološki i profesionalni razvoj kako svoj tako i svojih suradnika.

Cijena i trajanje programa

Cijena programa Leadership iznosi 250 kn/sat i sastoji se od individualnog psihoanalitičkog rada u duhu analitičke psihologije sa kvalificiranim analitičkim psihologom i psihoanalitičarom (C. G. Jung Institute Zürich). Trajanje Leadership programa nije ograničeno. Ako se želite prijaviti možete nas kontaktirati na info@hdap.hr.

Psihoterapija

Ako razmišljate o psihoterapiji a niste previše upoznati sa terminologijom, vrlo se lako osjećati izgubljen u mnoštvu pojmova koji su pomalo zbunjujući zbog svoje sličnosti. Psihoterapeut i psihoterapija, psiholog i psihologija, psihijatar i psihijatrija. Cilj ovoga posta je omogućiti ljudima koji razmišljaju o psihoterapiji laganije snalaženje odabir odgovarajuće usluge.

U ovom članku možete pročitati o tome na što je potrebno pripaziti kod odabira osobe za pomoć i o tome kako funkcionira psihoterapija. Na početku ćemo definirati i objasniti osnovne pojmove.

Definicije

Psihoterapeut – psihoterapeut je osoba koja radi psihoterapiju.

Psihoterapija – opći pojam koji se odnosi na interaktivni proces ili tretman između educiranog stručnjaka i klijenta, pacijenta, obitelji, para ili grupe radi istraživanja misli, osjećaja, ponašanja i sl. sa svrhom rješavanja određenog problema i postizanja novog načina razmišljanja ili funkcioniranja. Psihoterapija se u Europi sve više i više prepoznaje kao neovisna profesija koja nije ograničena samo za psihologa i psihijatre.

Psihoanalitičar – osoba koja je završila edukaciju za psihoanalitičara. Psihoanalitičar je najčešće u isto vrijeme i psihoterapeut.

Psihoanaliza – posebni oblik rada na sebi u kojoj nesvjesno ima veliku ulogu. Takav oblik rada zahtijeva da analitičar prođe opsežniju poslijediplomsku edukaciju nego psihoterapeut. Ona uključuje dugotrajnu i temeljitu osobnu psihoanalizu što ponekad nije slučaj u edukaciji za psihoterapeute.

Jungovska analiza / psihoanaliza – ima za cilj izgraditi iznimno važan odnos između svijesti i nesvjesnog dijela psihe i omogući kontinuirani proces psihološkog razvoja. Jungovska analiza prepoznaje važnost seksa, agresije i ljudskih odnosa u svakodnevnom životu, ali isto tako uzima u obzir i važnost kreativnog izražavanje, smisla, duhovnosti i razvoja kao osnova ljudske psihe. Jungovsku analizu provodi jungovski analitičar.

Jungovski analitičar / psihoanalitičar – certifikacija za Jungovskog analitičara zahtijeva završetak ekstenzivnog edukacijskog programa na institutu koji je odobren od Internacionalne asocijacije za analitičku psihologiju (IAAP). C. G. Jung je vjerovao kako je nužno da svi psihoanalitičari prođu kroz rigoroznu i kontinuiranu osobnu analizu te ona čini važan aspekt edukacije. Edukacija psihoanalitičara najčešće traje između 4 i 8 godina. Edukacija i certifikacija su dizajnirani da osiguraju visoki nivo kompetencije, kvalitete i integriteta jungovskih analitičara.

Analitički psiholog – je sinonim za Jungovskog analitičara / psihoanalitičara.

Individuacija – proces psihološkog rasta i razvoja koji se dešava spontano, a čija opstrukcija dovodi do neurotskih simptoma. Cilj psihoterapije i psihoanalize je dovesti do promjene u svijesti koja uklanja takvu opstrukciju i omogućuje daljnji proces individuacije. Isto tako psihoanaliza može ubrzati, olakšati i spriječiti moguće buduće opstrukcije u procesu individuacije.

Analitička psihologija – škola psihologije koja se temelji na idejama švicarskog psihijatra C. G. Junga. Nudeći sveobuhvatan model ljudske psihe, analitička psihologija uključuje psihoterapijski pristup za poboljšanje mentalnog zdravlja i podršku sazrijevanju osobnosti, kao i teorijska znanja sa širokom primjenom kako na društvena i kulturna tako i na područja prirodnih znanosti. Analitička psihoterapija je jedno od najvažnijih područja primjene analitičke psihologije

Analitička psihoterapija – U praksi analitička psihoterapija je zbirni naziv za sve vrste psihoterapija koje uzimaju u obzir nesvjesno.

Psihijatar – doktor medicine sa specijalizacijom iz psihijatrije. Edukacija iz psihijatrije najčešće nije dovoljna da bi psihijatar bio i psihoterapeut.

Psihijatrija – grana medicine kojoj je cilj izučavanje, dijagnoza, tretman i prevencija mentalnih poremećaja. Iako je kombinirana primjena psihoaktivnih lijekova i psihoterapije česti pristup liječenju mentalnih poremećaja, edukacija iz psihijatrije često nije dovoljna za psihoterapeutski tretman. Psihijatar i psihoterapeut ponekad rade zajedno na način da psihijatar brine o biološkom, a psihoterapeut o psihološkom aspektu terapije.

Psiholog – osoba koja evaluira, dijagnosticira, tretira i proučava ponašanja i mentalne procese. Neki psiholozi, ovisno o grani u kojoj su educirani, pružaju usluge koje su vezane uz mentalno zdravlje (klinički psiholozi), a neki psiholozi rade istraživanja i nude savjetodavne usluge. Edukacija psihologa, najčešće, nije dovoljna za obavljanje psihoterapije. Da bi psiholog bio i psihoterapeut, potrebna je dodatna edukacija iz određenog psihoterapeutskog pravca.

Psihologija – znanstvena disciplina koja izučava mentalne funkcije i ponašanje te primjenjuje stečeno znanje u praksi. Studiranje psihologije nije orijentirano na usvajanje znanja, vještina i samospoznaje koje su potrebne za psihoterapijski rad tako da psiholog nije i psihoterapeut.

Možda najvažnija razlika između psihoterapeuta, psihijatra i psihologa je u tome što svaki psihoterapeut treba proći iskustvo osobne psihoterapije. Postavlja se pitanje zašto je psihoterapija psihoterapeuta toliko važna za samu psihoterapiju?

Psihoterapija psihoterapeuta i njena važnost

Psihoterapija nije jednostavna i direktna metoda. Psihoterapija je dijalog između dvije osobnosti. Osoba je psihički sustav koji, kada djeluje na drugu osobu, ulazi u recipročan odnos s tom osobom.  Sličan proces je izražen i u obitelji, među prijateljima, poslovnim suradnicima i u psihoterapiji. Možete zamisliti koliko je, zbog toga, važno da psihoterapija psihoterapeuta bude važan dio njegove edukacije i osiguranje kako je on psihološki zdrava osoba.

Jung i Freud su se slagali koliko je važna osobna analiza za budućeg psihoterapeuta. Osobnom psihoterapija psihoterapeuta je osiguranje da je on svjestan svih svojih “živih rana” kroz koje može, nesvjesno, negativno djelovati na klijenta. Ako psihoterapeut nije svjestan svojih psiholoških problema, oni će se prije ili kasnije manifestirati u psihoterapijskom odnosu. U tom slučaju psihoterapeut više nije u mogućnosti pomoći klijentu jer se nalazi u situaciji gdje i njemu treba pomoć. Psihoterapija psihoterapeuta, gdje on liječi svoje “žive rane”, je od iznimne važnosti za kvalitetnu psihoterapiju.

Kao što nezdravi odnosi mogu biti uzrok psihološkog oboljenja, tako i zdrav odnos s psihoterapeutom može biti jedan od uzroka ozdravljenja. Naravno, to ne znači da odnos psihoterapeut – klijent mora biti idealan. Naprotiv, odnos psihoterapeut – klijent često zrcali odnose iz klijentove prošlosti, kako pozitivne tako i negativne.

Može se desiti da psihoterapeut preuzme ulogu npr. negativnog oca. U tom slučaju klijent može osjećati istinsku ljutnju prema psihoterapeutu (iako to klijent ne povezuje s problemom oca) i negativni osjećaji koje klijent osjeća mogu ponekad biti toliko jaki da postoji opasnost da psihoterapija bude prekinuta. U tom slučaju pretpostavka da psihoterapeut pokaže veću psihološku zrelost od oca klijenta i da svojim odnosom klijentu omogućiti da iskusi i pozitivnu stranu “oca”. Bez osobne analize, psihoterapeut će se teško snaći u toj ulozi i često će i sam željeti prekinuti terapiju jer se neće moći nositi s negativnim emocijama klijenta i negativnim emocijama koje klijent u njemu pobuđuje.

Emocionalna dinamika između psihoterapeuta i klijenta zove se transfer i kontratransfer. Uloga psihoterapeuta je da ima uvid u oba aspekta, što je gotovo nemoguće ako psihoterapeut nema iskustvo osobne analize.

Psihoterapija je zbog toga vrlo zahtjevan posao. Ako psihoterapeut nije imao osobnu analizu, tada može raditi samo s klijentima koji nemaju sličan problem kao i on. S druge strane psihoterapeut je u svom radu izložen psihološkim utjecajima, koji će prije ili kasnije utjecati na njegov osobni i profesionalni život ako osobnom analizom nije razvio “zdravi imunitet”.

Zašto psihoterapija djeluje?

Self u analitičkoj psihologiji

Kako bi odgovorili na to pitanje, sa stajališta analitičke psihologije, dosta je bitno da dobijemo ideju o tome što je to Self (eng. Self; ger. Selbst). Teško nam je zamisliti kako u nama postoji nešto što nas vodi na točno određeni životni put, što pokušava ispraviti naša kriva uvjerenja i prema nama se odnosi kao učitelj prema učeniku, gospodar prema sluzi ili bog prema čovjeku. Snovi nam mogu pomoći da otkrijemo kako nešto u nama teži da se razvijemo baš u određenom smjeru i prihvatimo ili promijenimo određena uvjerenja sa svrhom bolje adaptacije. Takve tendencije u analitičkoj psihologiji nazivamo Self-om, iako Self nije ograničen tom definicijom. Možemo reći kako Self ima određeni stav prema našim razmišljanjima, osjećajima i načinu života uopće i kada nismo svjesni takvih tendencija, tada ga možemo pronaći kao projekciju u vanjskom svijetu. Zapravo, Self je psihološki organ koji možemo pronaći projiciran u likove božanstava svjetskih religija. Biblija je puna priča koje opisuju takvu interakciju između Boga i čovjeka. Bog starog zavjeta je aktivno pokušavao promijeniti stavove i uvjerenja pojedinih osoba. Na sličan način i psihološki Self pokušava dovesti do promjene kada je naše svjesno uvjerenje neprilagođeno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima.

U tom kontekstu psihoterapeut je zvanje sa pomalo zbunjujućim nazivom jer ono što liječi nije osoba koju zovemo psihoterapeut ili psihoanalitičar (gr. psyche – dah, duh, duša; therapeia – liječenje) već tendencija u psihi klijenta koju zovemo Self.  Psihoterapeut (ili bolje psihoanalitičar) zapravo samo pokušava analizirati i u krajnjoj liniji naučiti klijenta jezik njegove psihe. Kada klijent to nauči, tada i sam može razumjeti ono što zdrav i vitalan centar njegove psihe, kojega zovemo Self, od njega traži.

Kada počnemo da razumijemo koju promjenu u svojim životima trebamo ostvariti, tada to trebamo i pokušati.  Ponekad to i nije baš ono što želimo, budući da još uvijek imamo ona stara uvjerenja i stavove koji su i doveli do toga da tražimo pomoć psihoanalitičara.

Uvjerenja su izraz svjesnog stava i određene životne prilagodbe na dosadašnja životna iskustva. Možemo reći kako uvjerenja predstavljaju zbirku stavova koji su se do sada pokazali relativno uspješni i kao takvi imaju veliku važnost za svakodnevni život osobe. Naši stavovi i uvjerenja posjeduju određenu inertnost, tj. kada ih imamo, ne želimo ih tek tako mijenjati. Možemo pretpostaviti da je uzrok tome rad, trud i patnja koju njihova promjena zahtjeva. S druge strane svi mi imamo različita životna iskustva, a samim time i različite stavove koji s jedne strane mogu biti u skladu s našom prirodom ili u suprotnosti s njom. Kada naši stavovi i uvjerenja nisu u skladu s našom prirodom (tj. s tendencijama Self-a) tada dolazi do problema koji ponekad mogu dovesti i do pojave psiholoških simptoma. Self kontinuirano pokušava promijeniti naše stavove i uvjerenja i dovesti do bolje prilagodbe na unutarnje i vanjske okolnosti, a naša stara uvjerenja i stavovi često stoje na putu te promjene. U tom kontekstu i stavovi psihoterapeuta / psihoanalitičara mogu stajati na putu psihološkom razvoju i sazrijevanju klijenta.

Psihoterapija i uvjerenja sudionika

Upravo zbog toga, potrebno je da psihoterapeut (psihoanalitičar) konstantno preispituje svoja uvjerenja, koliko god ona bila korisna u njegovom svakodnevnom životu. Možda je jedno od uvjerenja koje bi trebalo biti relativno stabilno u radu psihoterapeuta (psihoanalitičara), uvjerenje kako bi se život klijenta trebao voditi prema tendencijama Self-a koje se mogu otkriti kroz rad na njegovim snovima, slikama i sl. Ako se tendencije Self-a razlikuju od osobnih uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara), tada njegovo uvjerenje stoji na putu psihološkog razvoja klijenta. Psihoterapeut (psihoanalitičar) se, u tom kontekstu, mora pokoriti uvjerenju koje se razvija u klijentu jer samo mu to novo uvjerenje može pomoći da ozdravi.

Npr. uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) može biti da se osoba ne treba ljutiti, ali ako je tendencija Self-a da osoba s kojom radi mora aktivirati svoju agresiju i ljutnju u svrhu osobne emancipacije, tada bi se uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) trebalo prilagoditi razvojnim tendencijama klijenta. Ali, potrebno je napomenuti kako tendencije Self-a često nisu u skladu s onime što klijent želi. Posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) u tom slučaju je pokušati pomoći klijentu da pomiri svoja uvjerenja s tendencijama koje dolaze od Self-a. Na primjeru pasivne i neagresivne osobe, zadatak psihoterapeuta (psihoanalitičara) je da joj ukaže i na pozitivne aspekte ljutnje kao motiva za emancipaciju.

Možemo reći kako je posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) da tijekom rada  pomogne klijentu u razvoju uvjerenja koja su u skladu sa njegovom prirodom. U tom kontekstu sposobnost da psihoterapeut (psihoanalitičar) bude dovoljno fleksibilan i prilagodi svoja uvjerenja kada je to nužno je izuzetno važna za uspješnost psihoterapije.

Projekcija i referendum

Projekcija i arhetipska pozadina referenduma o braku

Problem referenduma o braku možemo podijeliti na:

  • njegov društveni aspekt i
  • njegov psihološki aspekt; koji se može podjeliti na subjektivni (uzrokovani osobnom psihologijom pojedinca) i objektivni (uzrokovani arhetipskom konstelacijom u kolektivnom nesvjesnom)

Ovaj post ne ulazi u društvene i psihološko-subjektivne aspekte, već govori o psihološko-objektivnim tj. arhetipskim uzrocima konflikta, koji su dublji, dalekosežniji i puno kompleksniji od nacionalnog konflikta koji se manifestira kroz nedjeljni referendum. Kako bi mogli razumijeti arhetipsku pozadinu referenduma o braku, potrebno je pojasniti važnost i svrhu procesa psihološke projekcije.

Projekcija

Projekcija je proces kojim određeni nesvjesni sadržaj prepoznajemo, ne u nama samima, već u ljudima koji nas okružuju. Predmet projekcije može biti:

  • određeni kompleks (npr. vidimo koliko je naš susjed agresivan, a ne vidimo da smo i sami agresivni),
  • u izboru partnera, predmet projekcije je anima kod muškaraca ili animus kod žena,
  • u raznim sukobima, predmet projekcije je tzv. sjenka koja predstavlja sve neprihvatljive i odbačene psihičke karakteristike kojih nismo svjesni, iako čine važan dio naše psihe (npr. zlo je nešto što je uvijek projecirano u kontekstu sukoba).

Sadržaj koji projeciramo je važan dio naše osobnosti. S psihološkog i psihoterapeutskog stajališta, asimilacija tog sadržaja je iznimno važna. Asimilacijom prestaje njegovo negativno djelovanje, a sama ličnost osobe kojoj se projekcija dešava je obogaćena s dosad nesvjesnim sadržajem. Nuspojava povlačenja projekcija je da sadržaj koji je asimiliran prestaje djelovati kao konfliktni faktor poremećaja u društvu i u međuljudskim odnosima osobe kojoj se projekcija dešava.

Projecirani sadržaj, kao i svaki drugi nesvjesni sadržaj, uvijek ima kompenzirajući utjecaj na svijest. Npr. projekcija omogućava osobi da, bar na neki način, postane svjesna određenog nesvjesnog sadržaja. U slučaju naših primjera to bi značilo da projekcija agresije omogućuje osobi koja projecira bolji odnos s agresijom u sebi i na taj način omogućuje da se ta agresija koristi na svjestan način i u konstruktivnije svrhe (kao recimo u samoobrani: verbalnoj ili fizičkoj). Projekcija anime i animusa u partnerskim odnosima nam omogućuje da kroz kontakt s partnerom lakše prepoznamo naše nesvjesne karakteristike. Kroz razne sukobe kroz koje prolazimo, otvara se mogućnost da prepoznamo karakteristiku našeg protivnika u nama samima. Asimilacijom projeciranog sadržaja unutarnji i vanjski aspekt takvog konflikta nestaje.

U kontekstu iznesenih ideja, možemo se pitati koji psihički sadržaj je aktivan, nesvjestan i projeciran u kontekstu referenduma o braku?

Muškost i Ženstvenost

Za razliku od biološke spolnosti, psihološka spolnost je daleko manje diferencirana. U svakoj ženi i muškarcu postoje i muške i ženske psihološke karakteristike. Ideju što predstavlja psihološka muškost i ženstvenost možemo dobiti promatrajući npr. grčke bogove i područja njihovog djelovanja, ovisno jesu li muškog ili ženskog spola. Kineski yin i yang su isto tako jako prikladni za razumijevanje muškog i ženskog psihološkog aspekta. Psihološki gledano, svaki muškarac u sebi ima: yin i yang, Zeusa i Heru, Aresa i Afroditu, pitanje je samo kojih je karateristika svjesniji.

Jedan od velikih problema zapadnog društva je naglasak svijesti na muškim psihološkim karakteristikama (muškost je kada znamo što želimo i kada učinimo što je potrebno da to i ostvarimo). Ženske psihološke karakteristike (instinkti, emocije, nesvjesno i dr.) zbog toga su potisnute. Posljedica toga je neravnopravonst spolova (tj. ženstvenosti) kako u društvu tako i u unutarnjem svijetu svakog muškarca i žene.

Individuacija zapadnog čovjeka, često je usmjerena na ispravljanje takve jednostranosti i teži svjesnoj emancipaciji ženskih psiholoških karakteristika. U realnosti potisnuta ženstvenost počinje djelovati na način da obuzima svijest i djeluju u neku ruku neovisno o njoj. Efekte potisnute ženstvenosti i jednostrane muškosti možemo prepoznati u problemima modernog društva; opsjednutost izgledom, materijalizam, ekološki problemi, ekstremizam i sl. Možemo zaključiti kako je asimilacija ženstvenosti od ogromne važnosti ne samo za psihološko zdravlje pojedinca već i budućnost naše civilizacije. U tom kontekstu možemo očekivati da nesvjesno reagira na takvu jednostarnost i vrši kompenzacije koje se mogu prepoznati i u skorašnjem referendumu.

Simbolički i psihološki gledano, brak predstavlja stanje ravnopravnosti muškosti i ženstvenosti u nama samima, bez obzira jesmo li muškarac ili žena. Ako tendencija za tom jednakošću nije prepoznata od strane svijesti, ona je nesvjesna, kontaminirana s osobnim kompleksima i konfliktima i možemo je prepoznati u ideji referenduma o braku. U tom kontekstu, za konzervativniju stranu konflikta, referendum predstavlja rješenje problema nejednakosti psihološke muškosti i ženstvenosti.

I druga, liberalnija strana u konfliktu ima mogućnost da ostane nesvjesna dijela svoje osobnosti. Psihodinamika je u tom slučaju pomalo drugačija. Kao što je u prvom slučaju svijest bila u identifikaciji sa psihološkom muškosti, tako je u slučaju liberelnije struje svijest identificirana sa psihološkom ženstvenosti. Represivna psihološka muškost time nije izgubila svoju snagu već je potisnuta, djelomično još uvijek nesvjesna i kao takva predmet projekcije.  Objekt projekcije je nitko drugo nego tradicionalnija struja.

Za kraj možemo reći da se problem muškosti i ženstvenosti ne može riješiti u areni društvenih konflikata koji su samo simptom unutarnje disocijacije i bez obzira na ishod referenduma, psihološki problem neće biti riješen dokle god svatko od nas ne preuzme breme neravnopravnosti psihološke muškosti i ženstvenosti u nama samima i ne pokuša riješiti problem tih psiholoških suprotnosti u osobnom životu.

Nekako osjećam da je individuacija pojedinca jedino trajno riješenje.

Individuacija

Što podrazumijevamo pod pojmom individuacija?

Individuacija je process psihološkog razvoja kojim se individualna bića formiraju i diferenciraju. Ona predstavlja stvaranje i razvoj osobe čija psihologija se razlikuje od opće, kolektivne psihologije. Individuacija je proces čiji je cilj razvoj individualne osobnosti. Psihološka individualnost je u početku nešto nesvjesno i svjesna je samo toliko koliko je osoba svjesna svoje različitosti od ostalih. Samo dok smo svjesni različitosti naše osobnosti u odnosu na ljude koji nas okružuju, možemo govoriti o psihološkoj jedinki. Proces osvještavanja te razlike se zove individuacija.

Individuacija je proces koji se polako dešava tijekom cijelog života a slučaju određenog zastoja postoji velika mogućnost razvoja neuroze. Liječenje neuroze se temelji na uklanjanju zastoja i aktivnoj potpori procesu individuacije.

Što možemo učiniti za našu individuaciju?

Problem individuacije možemo razumijeti kroz primjer kompleksa. Individuacija (in-dividuum) znači nepodjeljen, a dokle god posjedujemo komplekse, u neku ruku smo podijeljeni. U jednoj situaciji djelujemo i razmišljamo na jedan način, a u drugoj na drugačiji, ovisno koji kompleks je konsteliran. Asimilacijom kompleksa postajemo sve manje i manje podijeljeni i na kraju individuiraniji. Dakle, jedan od načina da se individuiramo je rad na svojim kompleksima.

Na problem individuacije možemo gledati i kroz teoriju psiholoških tipova. Asimilacijom manje diferencirane funkcije, zapravo se individuiramo.

Tu je i problem arhetipova, posebno sjenke, anime i animusa i Self-a. Kako postajemo svjesniji njihove dinamike, utjecaja i kako mjenjamo svoje vrijednosti, i ideje u skladu s tim , zapravo individuiramo.

Na kraju se sve svodi na smisleni odnos svijesti i nesvjesnog. Jedan od načina da ga postignemo je rad na snovima i aktivna imaginacija koji kao nuspojavu djeluju na komplekse, tipološku dinamiku i odnose s arhetipovima.

Je li individuirana osoba sretnija?

Kažu kako je sreća stanje blagostanja i zapravo ugodno i zadovoljavajuće iskustvo. Kako se osoba individuira, polako uviđa da je to stanje ostvarivo čak i kada se suočavamo s patnjom, pa čak i neugodno iskustvo može biti zadovoljavajuće i nešto od čega ne bježimo.

Ideja sreće se zapravo mijenja kako osoba prolazi kroz proces individuacije. Možemo reći da je stanje sreće zamijenjeno s idejom smisla i ta ideja postaje veća, važnija i sveobuhvatnija nego ideja sreće. Ako osjećamo kako nešto što radimo ili način na koji živimo ima smisla, i patnja i tuga se lakše podnose. Tako da na pitanje “Je li individuirana osoba sretna?” nije moguće odgovoriti jer sreća nije nešto što je smisao i cilj individuacije. Individuirana osoba ima život koji za njega ima više smisla, ali njegov život nije nužno sretniji od osobe koja ne radi na individuaciji. Iako, zapravo, u dubini duše, sjeme određenog zadovoljstva klija i polako prožima cijelo biće osobe koja radi na svojoj individuaciji i čini je sretnijom, čak i kada je nesretna.

Je li individuirana osoba zdrava?

Biti psihološki zdrav značilo bi da nemamo nikakve psihološke rane.  Ali, stanje u kojemu se osjećamo zdravi je relativno kratkotrajno jer život od nas zahtijeva kontinuiranu prilagodbu promjenjivim uvjetima u kojima se nalazimo. Svaka prilagodba zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja i življenja koja nikada nije bezbolna i svaka takva promjena ostavlja ranu i zahtijeva ozdravljenje.

Razlika između neurotične i individuirane osobe je u tome što je neurotična osoba zaglavljena u stanju ranjenosti, dok individuirana osoba ima mogućnost da kontinuirano sama sebe liječi. Dakle, individuirana osoba nije ništa zdravija od neurotične osobe, razlika je u tome što individuirana osoba ima bolju prognozu za ozdravljenjem.

Ovisi li individuacija o starosti?

Individuacija, u klasičnom smislu, je proces karakterističan za drugu polovicu života i temelji se na ostvarivanju određenog kontakta s nesvjesnim. Ali, ako radimo s mladim ljudima i njihovim snovima, slikama i drugim produktima nesvjesnog, naglasak rada u psihoterapiji nije na uspostavljanju kontakta s nesvjesnim nego na razvoj dovoljno dobre diferencijacije između osobe i nesvjesnog.  Neuroza mladih često proizlazi iz prebliskog kontakta s nesvjesnim koji ih onemogućuje da „osvoje svijet“. Neuroza starijih proizlazi iz neostvarenog kontakta s nesvjesnim zbog čega imaju osjećaj da trebaju osvojiti svijet čak i kada potreba za unutarnjim razvojem postaje puno važnija. Iz toga proizlazi bitna razlika u individuaciji mladih i starijih. Iako se ta dva aspekta razvoja često preklapaju i kod mladih i kod starijih.

Je li individuirana osoba savršena?

Tu se možemo pitati što znači savršenost. Prema definiciji savršenost je stanje bez mana, a ako postoji mana onda nema savršenosti. U kontekstu individuacije možemo reći da su naši kompleksi naše mane, pa ako je osoba potpuno savršena onda nema kompleksa. Praktički, to je nemoguće ostvariti.

Ono što nas razlikuje od životinja je naš ego i taj organ naše svijesti je ono što nas čini ljudima. Fenomenološki, ego je također kompleks. U tom konteksu, naše mane nas čine ljudima tako da možemo reći da individuacija nije povezana s idejom savršenosti.

Osjeća li se individuirana osoba ispunjenom?

Možda se osjećaj ispunjenosti može najbolje opisati simbolom “vode života” koja se ponekad pronalazi u bajkama i alkemiji. Simbolički, voda života predstavlja psihološko iskustvo i osjećaj kako naš život ima smisla i teče u pravom smjeru. Čak i životne nedaće i udarci sudbine se mogu prihvatiti ako osoba ima kontakt s “vodom života” u sebi.

Taj kontakt možemo ostvariti ako promatramo naše snove, možda ponekad igrom sudbine, ali zapravo taj kontakt možemo ostvariti samo na putu individuacije. Možemo reći kako je individuacija jedini kriterij osjećaja ispunjenosti i smisla.

Carl Gustav Jung

Tko je Carl Gustav Jung?

Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung (1875-1961) je jedan od najznačajnijih mislilaca 20og stoljeća. Kao znanstvenik, radio je na Švicarskom Tehnološkom Sveučilištu u Zürichu, Jung i u svom radu je stavljao veliki naglasak na metode koje je moguće empirijski potvrditi. Takav pristup je proširio je i u istraživanja ljudske psihe koja do tada nije bila predmetom takvog načina rada. Došao je do uvida koja su temeljno promijenila dominantna stajališta o ljudskom biću prirodoslovnih i humanističkih znanstvenika toga vremena. U svom životnom radu Jung je položio temelje za novo razumijevanje ljudskog bića i njegove psihe, razumijevanje koje se proteže izvan granica psihijatrije i psihologije. Njegova otkrića su inspirirala mislioce i istraživače različitih područja, doprinijevši općem napretku znanstvene misli.

Ali, psihijatar Jung, nije bio primarno zainteresiran za razvoj apstraktnih teorija. Bio je daleko više zaokupljen sa razvojem efektivnih terapeutskih „metoda“ koja mogu pomoći osobama da zadovolje svoje prijeke potrebe. Taj zadatak nije vidio samo kao tretman i liječenje psihičkih poremećaja nego i kao doprinos psihološkom razvoju osobe u cijelosti.

„Smatram, da je glavni cilj psihoterapije danas, da slijepo slijedi cilj osobnog razvoja. U tom kontekstu, naš napor je u skladu sa težnjama same prirode da dovede život svakog pojedinca do potpunog ostvarenja, jer samo kroz pojedinca život može postići svoju svrhu, ne kroz pticu koja sjedi u pozlaćenom kavezu.“

Carl Gustav Jung je u svom radu davao veliku važnost nesvjesnom, kako osobnom koje je određeno našim osobnim iskustvom koje je izvan vidokruga naše svijesti tj. kompleksim, tako i kolektivnom nesvjesnom koje se sastoji od arhetipova čije međudjelovanje i djelovanje možemo prepoznati u bajkama, mitovima, religijskim učenjima, etnologiji, alkemiji i u razvojnim tendencijama pojedinca i nas kao vrste. U praktičnom radu osobno te iste obrasce možemo prepoznati u našim snovima, slikama, aktivnoj imaginaciji ali i obrascima prema kojima živimo.

Teorija kompleksa C. G Junga nam omogućuje da kroz nju razumijemo osobni razvoj,  međuljudske odnose i osobne životne probleme i da im pristupimo na način koji nam omogućuje da dovedemo do promjene u našim životima kroz prepoznavanje osobnih prednosti i razvitak jedinstvenih karakteristika naše osobnosti tj. individuacije. Individuacija je za C. G. Junga uključivalo mogućnost za duboku međuljudsku povezanost i socijalnu odgovornost.

„Nitko ne može postati svjestan svoje jedinstvenosti ako nije usko i odgovorno povezan sa svojim bližnjima, i proces pronalaska smoga sebe ne znači povlačenje u egoističnu pustinju…“

Analitička psihologija teži integraciji i sazrijevanju osobnosti. Ne vidi psihološke probleme samo kao poremećaje koje dovode do mentalnih i fizičkih bolesti; poremećaja koji se mogu tretirati neovisno od cjelokupne osobnosti pojedinca. Osjećaj besmisla, nedostatak razumijevanja samoga sebe, nedostatak duhovne orijentacije i kreativne blokade se, u duhu analitičke psihologije, vide kao znak potrebe pronalaska novog stava prema nama samima i životu uopće. Ne možemo si dopustiti da ne tražimo dublji smisao takvih znakova.

Ali, oni koji pate od akutnih psihičkih problema nisu jedini koji se mogu okrenuti analitičkoj psihologiji za potporu i obogaćenje, već svi oni koji traže načina da razviju svoju osobnost.

Artikulirajući potrebu našeg vremena, ideje i djela Carl Gustav Junga su se susrela sa kontinuiranim rastom interesa javnosti. Mnogi koncepti koje je Jung uveo u psihologiju su u širokoj upotrebi u modernom društvu, kao: introverzija, ektroverzija, arhetipovi, anima i animus i Self da nabrojimo samo neke.

Rođen 26. srpnja 1875. i studirao je medicinu u Baselu, Švicarska. Od 1900. do 1909. g. radio je kao psihijatar u psihijatrijskoj bolnici Burghölzli u Zürichu gdje je surađivao s Eugenom Bleulerom. 1912., nakon razlaza s Freudom, Jung je počeo rad na svojoj analitičkoj psihologiji. 1935. je postao profesor na sveučilištu u Zürichu. 1944. je postao profesor medicinske psihologije na sveučilištu u Baselu. Oženio je Emmu Rauschenbach 1903. i imali su 5 djece. Živio je i radio u Küsnachtu na Züriškom jezeru, gdje je i umro 6. lipnja 1961. godine.

Ako želite znati više o Jungu, preporučam njegovu autobiografiju “Memories, Dreams, Reflections”.

“Najintenzivniji konflikti, ako se prevladaju, ostavljaju osjećaj sigurnosti i smirenja koji nije lagano poremetiti. Upravo ti intenzivni konflikti i njihova vatra su potrebni da stvore vrijedan i dugotrajan rezultat.”

Carl Gustav Jung – bibliografija

Sabrana djela

  • Volume 1. Psychiatric Studies
  • Volume 2. Experimental Researches
  • Volume 3. Psychogenesis of Mental Disease
  • Volume 4. Freud & Psychoanalysis
  • Volume 5. Symbols of Transformation
  • Volume 6. Psychological Types
  • Volume 7. Two Essays in Analytical Psychology
  • Volume 8. Structure & Dynamics of the Psyche
  • Volume 9 (Part 1). Archetypes and the Collective Unconscious
  • Volume 9 (Part 2). Aion: Researches into the Phenomenology of the Self
  • Volume 10. Civilization in Transition
  • Volume 11. Psychology and Religion: West and East
  • Volume 12. Psychology and Alchemy
  • Volume 13. Alchemical Studies
  • Volume 14. Mysterium Coniunctionis
  • Volume 15. Spirit in Man, Art, And Literature
  • Volume 16. Practice of Psychotherapy
  • Volume 17. Development of Personality
  • Volume 18. The Symbolic Life: Miscellaneous Writings
  • Volume 19. General Bibliography. (Revised Edition)
  • Volume 20. General Index
  • Supplementary Volume A – The Zofingia Lectures

Seminari

  • Analytical Psychology: Notes of the Seminars Given in 1925
  • Dream Analysis: Notes of the Seminars Given in 1928-30
  • Visions: Notes on the Seminars Given in 1930-34: Vol 1 and 2
  • Nietzsche’s Zarathustra: Notes of the Seminars Given in 1934-39: Vol 1
  • Nietzsche’s Zarathustra: Notes of the Seminars Given in 1934-39: Vol 2
Neki od izdavača koji izdaju knjige Carl Gustav Jung su i http://press.princeton.edu/

Marie-Louise von Franz i drugi

Marie-Louise von Franz

Ako vam je teško razumijeti Jung-a, Marie-Louise von Franz i ostali spomenuti autori vam njegove ideje prenose lako razumljivim jezikom sa puno primjera iz prakse.

  • Alchemical Active Imagination
  • Alchemy: An Introduction To The Symbolism And The Psychology
  • Animus and Anima in Fairy Tale
  • Archetypal Dimensions of the Psyche
  • Archetypal Patterns in Fairy Tales
  • Aurora Consurgens: A Document Attributed to Thomas Aquinas on the Problem of Opposites in Alchemy
  • C. G. Jung: His Myth in Our Time
  • Creation Myths
  • Dreams
  • Feminine in Fairy Tales
  • Individuation in Fairy Tales
  • Interpretation of Fairytales
  • Light from the Darkness: The Paintings of Peter Birkhäuser
  • Number and Time
  • On Divination and Synchronicity
  • On Dreams & Death: A Jungian Interpretation
  • Projection and Re-Collection in Jungian Psychology: Reflections of the Soul
  • Psyche and Matter
  • Psychological Meaning of Redemption Motif in Fairytales
  • Puer Aeternus: A Psychological Study of the Adult Struggle With the Paradise of Childhood
  • The Cat: A Tale of Feminine Redemption
  • The Golden Ass of Apuleius: The Liberation of the Feminine in Man
  • The Interpretation of Fairy Tales
  • The Passion of Perpetua: A Psychological Interpretation of Her Visions
  • The Problem of the Puer Aeternus
  • The Shadow and Evil in Fairy Tales
  • The Way of the Dream
  • Time Rhythm and Repose

Jedan od izdavača koji izdaje knjige Marie-Louise von Franz je i http://www.innercitybooks.net/

Edward F. Edinger

  • Ego and Archetype
  • Ego and Self: The Old Testament Prophets
  • Encounter with the Self: A Jungian Commentary on William Blake’s Illustrations of the Book of Job
  • Eternal Drama: The Inner Meaning of Greek Mythology
  • Goethe’s Faust: Notes for a Jungian Commentary
  • Melville’s Moby-Dick: An American Nekyia
  • Science of the Soul: A Jungian Perspective
  • The Aion Lectures: Exploring the Self in C.G. Jung’s Aion
  • The Bible and the Psyche:
  • Individuation Symbolism in the Old Testament
  • The Christian Archetype:
  • A Jungian Commentary on the Life of Christ
  • The Creation of Consciousness:
  • Jung’s Myth for Modern Man
  • The Mysterium Lectures: A Journey through
  • C. G. Jung’s Mysterium Coniunctionis
  • The Mystery of the Coniunctio:
  • Alchemical Image of Individuation
  • The New God-Image: A Study of Jung’s Key Letters Concerning the Evolution of the Western God Image
  • The Psyche in Antiquity, Book One: Early Greek Philosophy
  • The Psyche in Antiquity, Book Two: Gnosticism and Early Christianity
  • The Psyche on Stage: Individuation Motifs in Shakespeare and Sophocles
  • The Sacred Psyche: A Psychological Approach to the Psalms
  • Transformation of Libido: Seminar on C.G. Jung’s Symbols of Transformation

Jedan od izdavača koji izdaju knjige Edward F. Edinger-a je i http://www.shambhala.com/

Barbara Hannah

  • The Archetypal Symbolism of Animals
  • Encounters with the Soul
  • Jung, His Life and Work: A Biographical Memoir
  • Striving Toward Wholeness

Jedan od izdavača koji izdaju knjige Barbare Hannah je i http://chironpublications.com/

Jolande Jacobi

  • The Psychology of C.G. Jung: An Introduction
  • Complex, archetype and symbol in the psychology of C.G. Jung
  • Masks of the Soul

Jedan od izdavača koji izdaje knjige Jolande Jacobi je i http://press.princeton.edu/

Razvojna psihologija

Razvojna psihologija, uvod

Tema ovog posta je razvojna psihologija djeteta. U njemu ću pokušati prezentirati ideje Neumanna, Junga i Winnicotta u kontekstu određenih aspekata razvojne psihologije.

U svojoj knjizi „Dijete“ Neumann se bavi razvojem svijesti i ega djeteta. Njegove teze nam mogu dati ideju kako se iz nesvjesnog stanja malog djeteta razvija svijest. S psihoterapeutskog stajališta Neumannove ideje su vrlo korisne jer daju uvid u trenutak kada nastaje poremećaj, te njegovu svrhu i cilj.

Najvažnija ideja koja povezuje psihologe Junga i Neumanna je tzv. arhaični identitet roditelja i djeteta. S jedne strane arhaični identitet je preduvjet za zdravi razvoj djeteta. S druge strane, ako je roditelj neurotičan, taj identitet je prepreka za razvoj djeteta i izvor njegovih poremećaja.

Razvojna psihologija Junga i Neumanna

Jungov pogled na razvojnu psihologiju je zapravo usko povezan s njegovim pogledom na psihologiju uopće. Ako postoji potreba za razvojem, možemo se razviti svjesno ili se taj razvoj dešava nesvjesno i manifestira se u simptomima i neurozi.

Ako razvoj osobnosti odgovara individuaciji, onda bijeg od unutrašnjeg glasa individuacije odgovara neurozi. Za neurozu tada možemo reći da je razvojni poremećaj osobnosti. Razvojna psihologija za Junga nije samo pitanje psihološkog razvoja djeteta, nego glavno pitanje psihologije uopće.

Jung je otkrio kako neurotski problemi fiziološki zdravog djeteta, zapravo dolaze iz okoline u kojoj se nalaze. Tu okolinu čine roditelji, obitelj, učitelji i sl. Kod odraslih takvi problemi su aktivni kroz djelovanje kompleksa koji su, u prvom redu, uzrokovani djelovanjem gore spomenute okoline.

Neumann u svojoj knjizi „Dijete“ opisuje razvoj ega kroz stajalište analitičke psihologije. Ego je produkt arhetipske psihe utjelovljene u tijelu djeteta i utjecaja okoline. Najutjecajniji dio te okoline čine majka i otac, tj. njihov svjesni i nesvjesni dio osobnosti.

Važnost roditelja za razvoj djeteta

Kao što smo rekli, jedan od važnih aspekata odnosa djeteta i roditelja je tzv. arhaični identitet. Koncept arhaičnog identiteta (participation mystique / archaic identity) dolazi iz etnologije i definirao ga je Lucien Lévy-Bruhl. Koncept se odnosi na poseban oblik psihološke veze koji je karakteriziran time da subjekt (u našem slučaju dijete/roditelj) nema potpunu ideju razlike između sebe i objekta (roditelj/dijete) već je u direktnom odnosu tj. postoji djelomični identitet između subjekta i objekta. U praksi roditelj u djetetu proživljava određeni nesvjesni dio svoje osobnosti i obrnuto što samo po sebi nije ništa negativno. Negativni utjecaj arhaičnog identitete može se aktivirati kada je djetetu nametnuto da preuzme određene karakteristike psihološkog stava roditelja bez prave potrebe iz okoline koja bi to zahtijevala. Kasnije u životu, dijete će pokušati da se prilagodi potrebama svijeta pod utjecajem psiholoških problema roditelja i obitelji. Zbog toga obiteljski problemi nastavljaju živjeti u dijetetu, čak i kada odraste, u obliku inhibicija i konflikata koje dijete (ili sada već odrasla osoba) ne razumije i koji postaju prepreka za daljnju adaptaciju u životu i daljnji psihološki razvoj.

Već u djetinjstvu, mogu se primjetiti konflikti koji su rezultat potrebe i težnje djeteta za neovisnošću i roditeljske psihološke konstelacije. Roditeljska psihološka konstelacija je skup psiholoških karakteristika koje djeluju na osobnost djeteta, a direktno su uzrokovane psihologijom roditelja. Ta konstelacija nas određuje čak i kada odrastemo. Tu silu osjećamo kao višu silu, nešto jače od nas i osjećamo se bespomoćno kada se s njom susretnemo. U neku ruku možemo reći da vanjski faktori malog djeteta postaju unutarnji faktori odraslog čovjeka.

Dva psihološka aspekta su odgovorna za razvoj svijesti djeteta. Prvi je genetska predispoziciju koja je nasljeđena s mogućnošću razvoja tijela i mozga i koja omogućuje psihološko funkcioniranje a zovemo ga arhetipska psiha. Drugi aspekt su vanjski utjecaji koji omogućuju zdravi psihološki razvoj. Taj dio Neumann je nazvao „buđenje“ arhetipa (evocation of an archetype). „Buđenje“ arhetipa se sastoji od vanjskih utjecaja osoba i psihološke atmosfere koja okružuje dijete. „Buđenje“ podrazumijeva aktiviranje određenih psiholoških tendencija i karakteristika u djetetu.

Majka

Buđenje arhetipa

Buđenje arhetipa je proces kojim vanjski utjecaji pokreću unutrašnju dinamiku arhetipova. Novorođeno dijete ima svoju arhetipsku psihu s potencijalom da u budućnosti funkcionira kao ljudsko biće. Katalizator koji pretvara taj potencijal u aktualnost je majka djeteta koja sa svojom predanošću i ljubavlju omogućuje djetetu da iskusi dobru majku.

U budućem životu djeteta iskustvo tog odnosa postaje temelj odnosa s nesvjesnim s jedne strane, a s druge temelj odnosa s tijelom i okolinom. Taj odnos Neumann naziva primarni odnos.

Neumann kaže kako psihološka aktivacija arhetipova, ili barem samo određena grupa njih (npr. arhetip majke ili arhetip oca), pretpostavlja njihovo buđenje kroz iskustvo svijeta oko sebe. Npr. majka koja utješi dijete omogućuje da dijete, kada odraste, može utješiti samog sebe. Pošten i pravedan otac omogućuje da dijete, kada odraste, ima dobar odnos s pravilima i zakonima društva u kojem živi i sl.

Primarni odnos

Primarni odnos je karakteriziran arhaičnim identitetom majke i djeteta. Majka svojom osobnošću budi arhetipske tendencije u psihi djeteta. U tom procesu i svjesni i nesvjesni dio majčine osobnosti igra ulogu. Majka ne može znati cijelu dinamiku primarnog odnosa i svjesno odigrati svoju ulogu, tako da majčini instinkti igraju veliku ulogu u primarnom odnosu. Svaki poremećaj u majčinoj osobnosti dovodi do poremećaja kod djeteta.

Važan aspekt primarnog odnosa je stvaranje ega koji ima mogućnost da asimilira i integrira negativna i neugodna iskustva vanjskog svijeta. Kada djeluje na način da tješi dijete kada je tužno, hrani ga kada je gladno i grije ga kada mu je hladno, prema Neumannu majka aktivira kompenzacijske mehanizme u psihi djeteta. Kompenzacijski mehanizmi imaju veliku važnost kada je stav svijesti jednostran i zahtijeva određenu prilagodbu. Bez njih puno lakše dolazi do određenih psiholoških poremećaja i problema.

Smetnje u primarnom odnosu

Svaka smetnja u kompenzacijskim reakcijama majke dovodi do poremećaja u psihi djeteta. Prema Neumannu, osnovni simptom poremećaja u primarnom odnosu je primarni osjećaj krivnje.

Postoji jaka uzročno-posljedična veza između dobrog primarnog odnosa i otvorenosti prema svijetu, prema nesvjesnom i društvenosti. Ako je primarni odnos poremećen, postoji vjerojatnost da će dijete biti nesigurno, zatvoreno ili da će imati problema s uspostavom odnosa.

Neumann govori o potrebi da se osoba prilagodi društvu i kako se ta prilagodba može ostvariti s određenom brutalnošću koja dovodi do problema u razvoju djeteta. Nositelj pogleda na socijalna pitanja kod majke je njen animus. Kako je animus određen primarnom majčinom obitelji, tako ona indirektno određuje i odnos djeteta s okolinom.

Matrijarhat

Matrijarhat je stanje u kojemu je majka odgovorna za cijelu psihološku dinamiku. Ono što nas psihološki „hrani“ i zbog čega rastemo, toplina, sigurnost i sl. su karakteristike toga stanja.

U jednom trenutku odnos između majke i djeteta pomalo slabi i dijete postaje svjesno razlike između svijeta i dobre majke. Svijet nije samo dobar, već i loš. Ako očekujemo da se ponaša kao dobra majka je iluzija. U našoj kulturi, potreban razvoj kojim dijete izlazi iz primarnog odnosa ide u smjeru ostvarivanja neovisnosti i prilagodbi normama društva kojemu dijete pripada. U tom periodu, dominantni arhetip je arhetip oca i Neumann taj period zove psihološki patrijarhat.

Otac

Primarni odnos je karakteriziran pasivnošću oca i potrebno je „odvajanje“ od majke da bi se energije djeteta mogle usmjeriti u okolinu. Arhaični čovjek je imao mnogo inicijacijskih obreda koji su omogućavali odvajanje od majke.

Npr. u plemenu Kurnai, majke sjede iza svojih sinova. Muškarci dolaze u redu i kreću se između njih i razdvajaju ih. Oni su odvojeni od majke i onoga što majka predstavlja (ovisnost, djetinjstvo i sl.). Postaju odvojeni snagom odraslih muškaraca (samodostatnost, snaga i sl.). Inicijacija u tom smislu predstavlja odvajanje od majke snagom oca, Neumannovim riječima transformacija matrijarhata u patrijarhat.

U tom kontekstu, otac je onaj koji omogućuje djetetovu adaptaciju društvu, on čini granice, on mobilizira psihološku energiju i usmjerava ju u društveno prihvaćene tokove te omogućuje egu djeteta da tu energiju iskoristi. Biološki otac i sve one osobe koje imaju sličnu ulogu (učitelji, treneri i sl.) bude i aktiviraju arhetip oca u psihi djeteta.

Kako dijete raste, konflikt između njegove svijesti koja se razvija i njegovog infantilnog psihološkog stava, koji je pod utjecajem roditelja, se aktivira. Kao posljedica toga, utjecaj roditelja je potisnut, ali nesvjesno, dijete koje se razvija je još uvijek pod njihovim utjecajem. Odvajanje od roditelja i daljnji psihološki razvoj je moguć ako arhetip oca i majke uspijemo razlikovati od bioloških roditelja i pronađemo način da s njima (arhetipovima) imamo svjestan kontakt.

Organizacije, institutije, zakoni i dr. mogu postati nosioci arhetipske slike oca ili majke Ako smo vjernik, bog otac i majka crkva su jedan od načina da arhetipovi oca i majke budu pristuni u našem psihološkom životu. Za one koji nisu vjernici, često je individualni razvoj tj. individuacija jedan od načina da im damo dostojanstveni položaj u našim psihološkim životima.

Ako se vratimo na život djeteta, tada možemo reći da je otac nositelj arhetipske slike oca, ali kako se život nastavlja, druge osobe ulaze u život djeteta. Jedna od njih je učitelj ili edukator.

Razvoj djeteta i obrazovanje

Kod djeteta, psihički procesi nisu grupirani oko specifičnog centra i nemaju kontinuitet. Kada dijete započne govoriti „ja“ tada započinje određeni kontinuitet svijesti. Taj razvoj se nastavlja tijekom cijelog života, ali se i usporava kod odraslih. Taj razvoj uspostavlja čvrste veze između ega i, do sada, nesvjesnog sadržaja. Taj proces se pojačava obrazovanjem i kulturom. To je vrlo slično obredima inicijacije kod arhaičnih ljudi koji dovode do razvoja kod osoba u inicijaciji. Kao što u tim obredima osobe koje se iniciraju, educiraju u znanja određenog plemena; tako i moderan čovjek ili dijete uči znanja u školi koja djeluju na taj način da ojačavaju svijest i uspostavljaju vezu između ega i dosad nesvjesnih sadržaja. Dijete koje se ne obrazuje ostaje na nivou arhaičnog čovjeka. Instinkutalo inteligentno, ali isto tako i neuko.

U svojem eseju „Razvoj djeteta i obrazovanje“ Jung kaže kako je psihički razvoj sličan embrionalnom razvoju. Psihički razvoj pretpostavlja prolazak kroz stanje životinje u stanje svijesti, primitivno stanje prije civiliziranijeg.

Psihološki gledano, primitivno stanje je stanje fuzije s psihologijom roditelja. Psihički poremećaji djece, do školske dobi, u velikoj mjeri ovise o poremećajima u svijetu roditelja.

Kod terapije djece sa neurotskim problemima, najprikladniji pristup bi bio sličan edukaciji. Jung napominje da je najpraktičnija metoda anamnestička analiza kombinirana sa savjetom, podrškom, pa čak i određenim autoritetom. Problem kod terapije djece je veza neurotskog simptoma djeteta i psihološkog stava roditelja. Zbog toga se, često, dječja neuroza vraća unatoč svim terapeutskim intervencijama.

U ostatku svog eseja Jung ukazuje na važnost učitelja i njegovog integriteta u svrhu oslobađanja djeteta od obitelji i pripreme da dijete upozna svijet i da se može s njim nositi. Isto tako ukazuje na princip koji je postao važan puno godina poslije tzv. cijeloživotno učenje.

Osim klasične edukacije, edukacija odraslih treba težiti stjecanju dovoljno dobrog psihološkog znanja o sebi. Veliku važnost u samoedukaciji igra proces postajanja svijesnim nesvjesnih procesa u našoj psihi. Jedan od najvažnijih alata za to su naši snovi.

Nadareno dijete

Kreativnost je karakteristika nadarenog djeteta. Kreativnost nije nešto što se dešava našom voljom nego je ona produkt nesvjesnog. Nadarenost se može prepoznati u djelovanju fantazije (spontano stvaranje ideja) djeteta. Ali nije svaka fantazija kreativna. Jung kaže da je kriterij koji određuje kreativnost fantazije njezina originalnost, konzistentnost, intenzitet, suptilnost strukture fanztazije kao i potencijal realizacije.

Kreativnost vezana uz djetetovu nadarenost je kao osobnost starija nego samo dijete. Najčešće se cijela osobnost nadarenog djeteta razvija obrnuto proporcionalno s djetetovim darom. Izvan područja koje obuhvaća darovitost djeteta, psihološki razvoj djeteta može biti ispod psihološkog razvoja djece iste kronološke dobi.

Svaka nadarenost ima nuspojavu dovesti do inflacije kod djeteta koja se može kompenzirati samo određenom skromnošću. Dar može biti od vrijednosti samo ako ostatak osobnosti može držati korak s njim, u suprotnom, dar može biti breme i prokletstvo. Rad s nadarenom djecom se ne bi trebao orijentirati samo na djetetovu nadarenost. Obrazovanje nadarene djece treba težiti ravnoteži između njegovog dara i manje razvijenog dijela osobnosti kako dijete ne izgubilo kontakt s njime.

Arhetip djeteta

Produkti nesvjesnog u sebi ponekad sadrže mitološke slike i slika djeteta je jedna od njih. Mitološke slike se pojavljuju od prapovijesti, kada je ljudska svijest bila u nastajanju. Mitologije i religije imaju svrhu povezati svijest s njezinim arhetipskim korijenima i zbog psihološkog zdravlja arhetip mora biti u vezi sa svijesti. Mitologije, religije i snovi čine baš to, povezuju svijest s arhetipskim svijetom.

Ne možemo pobjeći od potrebe da budemo u vezi s arhetipskom psihom i sa svakim korakom razvoja svijesti, suočeni smo s zadatkom da nalazimo drugačije interpretacije arhetipske psihe, koje su prikladne za taj stupanj razvoja. Ako to ne uspijemo dešava se neuroza.

Neuroza se može desiti iz više razloga. Jedan od uzroka je ako ne postoji diferncijacije između ega i nesvjesnog. Drugi je ako se ego uzdigao iznad nesvjesnog previše i kao posljedicu izgubio kontakt s njim.

Prvi dio je problem koji smo dotakli kada smo govorili o razvoju ega. U tom slučaju motiv djeteta koji se pojavljuje u snovima i fantazijama ukazuje na određeni infantilni aspekt osobnosti.

Ako govorimo o drugom slučaju, tada motiv djeteta predstavlja sustav funkcioniranja kojemu je svrha kompenzirati ili ispraviti jednostranost svijesti. U tom slučaju dijete koje se pojavljuje u snovima i fantazijama ukazuje na budući razvoj osobnosti. No, najčešće, ta dva aspekta motiva djeteta su često kontaminirana jedan s drugim.

U mnogim manifestacijama motiva djeteta, važno je da uzmemo u obzir je li dijete u jednini ili množini. Ako se pojavljuju brojne figure, postoji mogućnost disocijacije. Ako se motiv djeteta pojavljuje u jednini, tada ono ukazuje na nesvjesno i potencijalno kompletnu sintezu osobnosti.

Ponekad dijete izgleda kao heroj i u sebi uključuje nadnaravne i ljudske osobine. Tada ono predstavlja uniju nadljudskog nesvjesnog i ljudske svijesti. Ta unija često predstavlja potencijal procesa individuacije.