Category Archives: Psihoterapija

Cijenom dostupna psihoterapija

Za razliku od nekih europskih zemalja, naši građani nemaju potpunu slobodu odabira osobe s kojom bi željeli raditi psihoterapiju, a da u isto vrijeme trošak psihoterapije pokriva njihovo zdravstveno osiguranje. Kao posljedica toga trošak psihoterapije u cjelokupnom iznosu, najčešće plaća korisnik psihoterapije. S obzirom na financijsku situaciju u našoj zemlji, većini osoba je  nemoguće izdvojiti sredstva za psihoterapiju, koliko god bi im ona mogla dugoročno pomoći.

U HDAP-u smo svjesni toga problema i projekt “Cijenom dostupna psihoterapija” je naš doprinos njegovom rješavanju. Naša ideja je da kroz prijavu na projekte, donacije i edukaciju Analitička psihologija, osiguramo sredstva, kojima ćemo subvencionirati razliku između povoljnije i pune cijene psihoterapije, osobama kojima je cijena glavna prepreka da s njom i krenu.

Projekt “Cijenom dostupna psihoterapija” – smjernice rada

Teoretski pristup i proces psihoterapije kroz projekt “Cijenom dostupna psihoterapija” se po ničemu ne razlikuje od analitičke psihoterapije (C. G. Jung).

U sklopu projekta “Cijenom dostupna psihoterapija” cijena psihoterapije iznosi 650 kn mjesečno za susrete koji se održavaju 1x tjedno ili 1300 kn mjesečno za susrete koji se održavaju 2x tjedno. Povoljniju cijenu psihoterapije nije moguće iskoristiti za pojedinačne sate, već samo u sklopu kontinuirane psihoterapije koja se provodi 1x ili 2x tjedno.

S obzirom na ograničena sredstva koja imamo na raspolaganju i interes osoba da se priključe projektu, svaki termin nam je važan. Ukoliko korisnik mora promijeniti ili otkazati termin,  to je  potrebno učiniti barem 48 sati prije samog termina. Nadoknada propuštenog i na vrijeme otkazanog termina moguća je samo u tekućem mjesecu i nije zajamčena tj. ovisi o raspoloživosti slobodnih termina.

Kako bismo mogli planirati trošenje sredstava predviđenih za projekt, jako nam je važno znati koliko će osoba, u tekućem mjesecu, biti u njega uključeno. To možemo znati samo prema broju izdanih računa. Zbog toga se psihoterapija, u sklopu projekta, plaća do 10. u mjesecu, za cijeli mjesec.

Za svaki oblik rada izvan okvira navedenih smjernica, primjenjuje se puna cijena psihoterapije.

Psihoterapiju u Hrvatskom društvu za analitičku psihologiju, kroz projekt “Cijenom dostupna psihoterapija”, provodi analitički psiholog i psihoanalitičar Dragutin Vučković. Diplomu je stekao na poslijediplomskom studiju analitičke psihologije i psihoterapije na C. G. Jung Institutu Zürich u Švicarskoj. Više o njemu i njegovom radu možete pročitati ovdje.

Ukoliko niste u mogućnosti plaćati punu cijenu psihoterapije i zainteresirani ste da započnete psihoterapiju u sklopu projekta “Cijenom dostupna psihoterapija”, kontaktirajte nas na info@hdap.hr ili +385 95 8293 446.

Related Post

Analitička psihoterapija

Analitička psihoterapija (C. G. Jung)

Analitička psihoterapija može pomoći ako imate osjećaj:

  • nezadovoljstva životom
  • kako u vašem životu nešto nedostaje
  • kako se nalazite na putu koji nije ispravan
  • kako bi život trebao imati više smisla
  • kako je vaša kreativnost sputana ili neiskorištena,

ili se jednostavno osjećate preopterećeni zahtjevima života, teško vam se suočiti sa svakodnevnim pritiscima i treba vam potpora kako bi pronašli način da se nosite s njima i razvijete svoj potencijal. U takvim i sličnim situacijama možemo reći da postoji vanjska ili unutarnja smetnja zbog koje je proces psihološkog sazrijevanja, rasta i razvoja usporen. Taj proces nazivamo individuacija i dugoročno gledano takvo stanje može dovesti psiholoških stanja kao:

  • trauma
  • depresija
  • anksioznost i napadi panike
  • fobije (socijalna fobija i dr.)
  • opsesivno-kompulzivni poremećaj
  • poremećaj prehrane
  • kronična bol ili bolest
  • po život opasna bolest
  • problemi na poslu ili fakultetu
  • problemi u osobnim odnosima
  • tugovanje
  • kriza srednjih godina
  • ovisnosti
  • problemi vezani uz seksualnu orijentaciju
  • i dr. 

Važno je pokušati pronaći dublji smisao takvih stanja, zbog nas samih, ali i zbog toga jer je individuacija i razvoj jedinstvene osobnosti usko povezana s mogućnošću stvaranja smislenih međuljudskih odnosa. U tom procesu, analitička psihoterapija je jedna od mogućnosti koja može pomoći

Analitička psihoterapija teži integraciji i sazrijevanju osobnosti i ne vidi psihološke probleme samo kao poremećaje koje dovode do mentalnih i fizičkih bolesti ili kao poremećaje koji se mogu tretirati neovisno o cjelokupnoj osobnosti pojedinca. Analitička psihologija pokušava pronaći njihov smisao i svrhu sa ciljem promjene stava pojedinca prema određenom aspektu života, u skladu sa njegovom prirodom. Takva promjena omogućuje da se proces individuacije nastavi što dovodi do povlačenja simptoma zbog kojih smo i potražili pomoć. Možemo reći kako se psihoterapija i psihoanaliza, u duhu analitičke psihologije, temelji na uklanjanju opstrukcija u, inače prirodnom, procesu individuacije; i kako uzima u obzir svjesne i nesvjesne aspekte života pojedinca i pokušava naći odgovor na osobna pitanja u kontekstu životne situacije klijenta. Kroz psihoterapeutski proces, osobe mogu bolje sagledati svoja ponašanja, osjećaje, misli i iskustva koja dovode do dubljeg razumijevanja smisla života, prihvaćanja i vrednovanja osobnog životnog puta i realizaciju osobnog potencijala za promjenu.

Ako imate pitanja ili osjećate kako vam analitička psihoterapija i rad na procesu individuacije mogu pomoći, možete nas kontaktirati i dobiti odgovor ili preporuku analitičkog psihologa ili psihoterapeuta.

„Često sam vidio ljude kako postaju neurotični kada se zadovolje s neprikladnim ili pogrešnim odgovorima na pitanja života. Traže poziciju, brak, slavu, vanjski uspjeh ili novac i ostaju nesretni i neurotični čak i kada su ostvarili to što su tražili. Takvi ljudi su sadržani u preuskom duhovnom svjetonazoru. Njihov život nema dovoljno sadržaja, dovoljno smisla. Ako se uspiju razviti u šire ličnosti, neuroza obično nestane. Zbog toga je ideja razvoja uvijek bila od najveće važnosti za mene.“

C. G. Jung

Analitička psihoterapija – smjernice rada

Smjernice psihoterapijskog / psihoanalitičkog rada daju klijentima HDAP-a osnovne informacije kako analitička psihoterapija ili psihoanaliza može biti efikasnija, kvalitetnija, kraća a time i financijski povoljnija.

Termini susreta

Kontinuirano održavanje psihoterapijskih susreta je izuzetno važno za kvalitetu, trajanje, a time i cijenu psihoterapije. Preporuka je da prilikom prvog susreta, ako je to moguće, psihoanalitičar i klijent dogovorom donesu odluku o učestalosti susreta.

Otkazivanje termina

Ukoliko korisnik mora promijeniti ili otkazati termin, to je  potrebno učiniti barem 48 sati prije samog termina. Termin koji nije na vrijeme otkazan ili promijenjen, naplaćuje se po punoj cijeni.

Analitička psihoterapija – za vrijeme susreta

I) Tijekom sata klijent priča: o sebi, svojim problemima, odnosima s ljudima u svom životu, osjećajima i emocijama, nadama i razočaranjima, važnim anegdotama, pričama i sl.

II) Snovi, fantazije, kreativne tvorevine klijenta (slike, skulpture, pjesme, priče, imaginacija, i dr.) daju psihoterapeutu uvid u nesvjesni aspekt situacije u kojoj se klijent nalazi. Iako nije nužan za kvalitetnu psihoterapiju, rad s takvim sadržajem omogućuje bržu, financijski povoljniju i uspješniju psihoterapiju.

III) Posebnu važnost ima odnos analitičara i klijenta. Životni put klijenta, često je obilježen određenim obrascima koji se u njegovom životu ponavljaju, kako pozitivnih, tako i negativnih. Isti obrasci se ponekad ponavljaju i u odnosu klijenta i psihoterapeuta što predstavlja priliku da klijent dobije bolji uvid u njih i da uz pomoć psihoanalitičara, kroz rad na njima, ostvari psihološki razvoj i sazrijevanje. Kada se pojave negativne ili pozitivne emocije u kontekstu psihoterapije, potrebno je o njima otvoreno razgovarati.

IV) Razgovor o sva tri aspekta, razjašnjenja psihičke situacije i uvid u činjenicu da su se ljudi i prije susretali i rješavali slične probleme, dovodi do različitih intelektualnih i emocionalnih reakcija kod klijenta. One djeluju na svijest klijenta i dovode do potrebne promjene svjesnog stava.

Analitička psihoterapija – oblici komunikacije

Najkvalitetniji oblik komunikacije između klijenta i psihoanalitičara, tijekom psihoterapije, je razgovor uživo ili u iznimnim slučajevima Skype. U tom kontekstu, e-mail, mobitel i SMS najčešće služe za dogovor ili otkazivanje termina. Osim u iznimnim slučajevima, preko tih sredstava komunikacije se ne preporuča razgovarati o temama vezanim uz psihoterapiju. Ako klijent osjeća kako postoje opravdani razlozi korištenja i takvih oblika komunikacije za razgovor o temama vezanim uz psihoterapiju, uz prethodni dogovor, i to je moguće.

Trajanje i završetak psihoterapije

U praksi analitička psihoterapija može biti: kratkotrajno savjetovanje o određenom problemu, potpora u teškom razdoblju života, pomoć u rješavanju konflikta i uklanjanju simptoma, pomoć u razvoju kreativnih potencijala, otkrivanje novih životnih mogućnost i dr. Trajanje psihoterapije može biti samo jedan susret, može trajati nekoliko mjeseci, pa i godina. Kada klijent osjeti da su postigli zadovoljavajuće poboljšanje, analitička psihoterapija često završava. Ako klijent odluči prekinuti psihoterapiju jednostranom odlukom, tada je potrebno da održimo završni susret kako bi smisleno završili psihoterapiju.

S druge strane, tijekom rada klijent ponekad otkrije da je dobio puno više od prestanka simptoma i kako je njegov život dobio smisao i svrhu. Zbog poboljšanja koje je osjetio/la, klijent ponekad odluči ići dalje u svom psihološkom razvoju i nastavlja rad na sebi. Princip rada je isti, samo je cilj drugačiji. U tom slučaju cilj rada je individuacija, a naziv takvog rada je osobna psihoanaliza.

Related Post

Psihoanalitičar (IAAP)

Psihoterapiju i psihoanalizu u Hrvatskom društvu za analitičku psihologiju provodi analitički psiholog i psihoanalitičar Dragutin Vučković. Diplomu je stekao na poslijediplomskom studiju analitičke psihologije i psihoterapije na C. G. Jung Institutu Zürich u Švicarskoj. Sa klijentima radi od 2009. godine. Višegodišnja edukacija (5. god.) i certifikacija su dizajnirani da osiguraju visoki nivo kompetencije, kvalitete i integriteta jungovskih analitičara (eng. jungian analyst or analytical psychologist).

Psihoanalitičar je C. G. Jung Instituta u Dallas-u (Texas, USA) i akreditirani psihoanalitičar C. G. Jung Instituta u Zürichu. Član je Međunarodnog udruženja za analitičku psihologiju (IAAP), Alumni Association of C. G. Jung Institute Zürich i predsjednik je Hrvatskog društva za analitičku psihologiju (HDAP).

Od 2016. godine radi kao predavač na četverogodišnjem studiju Analitičke psihologije u sklopu Fakulteta za psihoterapijsku znanost Sveučilišta Sigmund Freud u Ljubljani.

HDAP je organizacija koja, osobama koje zanima analitička psihologija, omogućuje razmjenu ideja i iskustava vezana uz analitičku psihologiju, prisustvovanje radionicama i grupnim susretima kroz koje se mogu upoznati sa analitičkom psihologijom i njenom primjenom u osobnom i profesionalnom životu. Osim toga, u sklopu HDAP-a, građani mogu započeti i analitičku psihoterapiju, grupni rad na snovima, superviziju i različite oblike edukacija.

Ako ste zaintersirani za takvu vrstu rada, možete nas kontaktirati. Ukoliko želite biti obaviješteni o novostima, rasporedu predavanja, seminara, radionica i sl., pošaljite nam e-mail kako bi vas upisali na našu mailing listu.

Related Post

Psihoterapija

Ako razmišljate o psihoterapiji a niste previše upoznati sa terminologijom, vrlo se lako osjećati izgubljen u mnoštvu pojmova koji su pomalo zbunjujući zbog svoje sličnosti. Psihoterapeut i psihoterapija, psiholog i psihologija, psihijatar i psihijatrija. Cilj ovoga posta je omogućiti ljudima koji razmišljaju o psihoterapiji laganije snalaženje odabir odgovarajuće usluge.

U ovom članku možete pročitati o tome na što je potrebno pripaziti kod odabira osobe za pomoć i o tome kako funkcionira psihoterapija. Na početku ćemo definirati i objasniti osnovne pojmove.

Definicije

Psihoterapeut – psihoterapeut je osoba koja radi psihoterapiju.

Psihoterapija – opći pojam koji se odnosi na interaktivni proces ili tretman između educiranog stručnjaka i klijenta, pacijenta, obitelji, para ili grupe radi istraživanja misli, osjećaja, ponašanja i sl. sa svrhom rješavanja određenog problema i postizanja novog načina razmišljanja ili funkcioniranja. Psihoterapija se u Europi sve više i više prepoznaje kao neovisna profesija koja nije ograničena samo za psihologa i psihijatre.

Psihoanalitičar – osoba koja je završila edukaciju za psihoanalitičara. Psihoanalitičar je najčešće u isto vrijeme i psihoterapeut.

Psihoanaliza – posebni oblik psihoterapije u kojoj nesvjesno ima veliku ulogu. Takav oblik rada zahtijeva da analitičar prođe opsežniju poslijediplomsku edukaciju nego psihoterapeut. Ona uključuje dugotrajnu i temeljitu osobnu psihoanalizu što često nije slučaj u edukaciji za psihoterapeute.

Jungovska analiza / psihoanaliza – ima za cilj izgraditi iznimno važan odnos između svijesti i nesvjesnog dijela psihe i omogući kontinuirani proces psihološkog razvoja. Jungovska analiza prepoznaje važnost seksa, agresije i ljudskih odnosa u svakodnevnom životu, ali isto tako uzima u obzir i važnost kreativnog izražavanje, smisla, duhovnosti i razvoja kao osnova ljudske psihe. Jungovsku analizu provodi jungovski analitičar.

Jungovski analitičar / psihoanalitičar – certifikacija za Jungovskog analitičara zahtijeva završetak ekstenzivnog edukacijskog programa na institutu koji je odobren od Internacionalne asocijacije za analitičku psihologiju (IAAP). C. G. Jung je vjerovao kako je nužno da svi psihoanalitičari prođu kroz rigoroznu i kontinuiranu osobnu analizu te ona čini važan aspekt edukacije. Edukacija psihoanalitičara najčešće traje između 4 i 8 godina. Edukacija i certifikacija su dizajnirani da osiguraju visoki nivo kompetencije, kvalitete i integriteta jungovskih analitičara.

Analitički psiholog – je sinonim za Jungovskog analitičara / psihoanalitičara.

Individuacija – proces psihološkog rasta i razvoja koji se dešava spontano, a čija opstrukcija dovodi do neurotskih simptoma. Cilj psihoterapije i psihoanalize je dovesti do promjene u svijesti koja uklanja takvu opstrukciju i omogućuje daljnji proces individuacije. Isto tako psihoanaliza može ubrzati, olakšati i spriječiti moguće buduće opstrukcije u procesu individuacije.

Analitička psihologija – škola psihologije koja se temelji na idejama švicarskog psihijatra C. G. Junga. Nudeći sveobuhvatan model ljudske psihe, analitička psihologija uključuje psihoterapijski pristup za poboljšanje mentalnog zdravlja i podršku sazrijevanju osobnosti, kao i teorijska znanja sa širokom primjenom kako na društvena i kulturna tako i na područja prirodnih znanosti. Analitička psihoterapija je jedno od najvažnijih područja primjene analitičke psihologije

Analitička psihoterapija – U praksi analitička psihoterapija je zbirni naziv za sve vrste psihoterapija koje uzimaju u obzir nesvjesno.

Psihijatar – doktor medicine sa specijalizacijom iz psihijatrije. Edukacija iz psihijatrije najčešće nije dovoljna da bi psihijatar bio i psihoterapeut.

Psihijatrija – grana medicine kojoj je cilj izučavanje, dijagnoza, tretman i prevencija mentalnih poremećaja. Iako je kombinirana primjena psihoaktivnih lijekova i psihoterapije česti pristup liječenju mentalnih poremećaja, edukacija iz psihijatrije često nije dovoljna za psihoterapeutski tretman. Psihijatar i psihoterapeut ponekad rade zajedno na način da psihijatar brine o biološkom, a psihoterapeut o psihološkom aspektu terapije.

Psiholog – osoba koja evaluira, dijagnosticira, tretira i proučava ponašanja i mentalne procese. Neki psiholozi, ovisno o grani u kojoj su educirani, pružaju usluge koje su vezane uz mentalno zdravlje (klinički psiholozi), a neki psiholozi rade istraživanja i nude savjetodavne usluge. Edukacija psihologa, najčešće, nije dovoljna za obavljanje psihoterapije. Da bi psiholog bio i psihoterapeut, potrebna je dodatna edukacija iz određenog psihoterapeutskog pravca.

Psihologija – znanstvena disciplina koja izučava mentalne funkcije i ponašanje te primjenjuje stečeno znanje u praksi. Studiranje psihologije nije orijentirano na usvajanje znanja, vještina i samospoznaje koje su potrebne za psihoterapijski rad tako da psiholog nije i psihoterapeut.

Možda najvažnija razlika između psihoterapeuta, psihijatra i psihologa je u tome što svaki psihoterapeut treba proći iskustvo osobne psihoterapije. Postavlja se pitanje zašto je psihoterapija psihoterapeuta toliko važna za samu psihoterapiju?

Psihoterapija psihoterapeuta i njena važnost

Psihoterapija nije jednostavna i direktna metoda. Psihoterapija je dijalog između dvije osobnosti. Osoba je psihički sustav koji, kada djeluje na drugu osobu, ulazi u recipročan odnos s tom osobom.  Sličan proces je izražen i u obitelji, među prijateljima, poslovnim suradnicima i u psihoterapiji. Možete zamisliti koliko je, zbog toga, važno da psihoterapija psihoterapeuta bude važan dio njegove edukacije i osiguranje kako je on psihološki zdrava osoba.

Jung i Freud su se slagali koliko je važna osobna analiza za budućeg psihoterapeuta. Osobnom psihoterapija psihoterapeuta je osiguranje da je on svjestan svih svojih “živih rana” kroz koje može, nesvjesno, negativno djelovati na klijenta. Ako psihoterapeut nije svjestan svojih psiholoških problema, oni će se prije ili kasnije manifestirati u psihoterapijskom odnosu. U tom slučaju psihoterapeut više nije u mogućnosti pomoći klijentu jer se nalazi u situaciji gdje i njemu treba pomoć. Psihoterapija psihoterapeuta, gdje on liječi svoje “žive rane”, je od iznimne važnosti za kvalitetnu psihoterapiju.

Kao što nezdravi odnosi mogu biti uzrok psihološkog oboljenja, tako i zdrav odnos s psihoterapeutom može biti jedan od uzroka ozdravljenja. Naravno, to ne znači da odnos psihoterapeut – klijent mora biti idealan. Naprotiv, odnos psihoterapeut – klijent često zrcali odnose iz klijentove prošlosti, kako pozitivne tako i negativne.

Može se desiti da psihoterapeut preuzme ulogu npr. negativnog oca. U tom slučaju klijent može osjećati istinsku ljutnju prema psihoterapeutu (iako to klijent ne povezuje s problemom oca) i negativni osjećaji koje klijent osjeća mogu ponekad biti toliko jaki da postoji opasnost da psihoterapija bude prekinuta. U tom slučaju pretpostavka da psihoterapeut pokaže veću psihološku zrelost od oca klijenta i da svojim odnosom klijentu omogućiti da iskusi i pozitivnu stranu “oca”. Bez osobne analize, psihoterapeut će se teško snaći u toj ulozi i često će i sam željeti prekinuti terapiju jer se neće moći nositi s negativnim emocijama klijenta i negativnim emocijama koje klijent u njemu pobuđuje.

Emocionalna dinamika između psihoterapeuta i klijenta zove se transfer i kontratransfer. Uloga psihoterapeuta je da ima uvid u oba aspekta, što je gotovo nemoguće ako psihoterapeut nema iskustvo osobne analize.

Psihoterapija je zbog toga vrlo zahtjevan posao. Ako psihoterapeut nije imao osobnu analizu, tada može raditi samo s klijentima koji nemaju sličan problem kao i on. S druge strane psihoterapeut je u svom radu izložen psihološkim utjecajima, koji će prije ili kasnije utjecati na njegov osobni i profesionalni život ako osobnom analizom nije razvio “zdravi imunitet”.

Zašto psihoterapija djeluje?

Self u analitičkoj psihologiji

Kako bi odgovorili na to pitanje, sa stajališta analitičke psihologije, dosta je bitno da dobijemo ideju o tome što je to Self (eng. Self; ger. Selbst). Teško nam je zamisliti kako u nama postoji nešto što nas vodi na točno određeni životni put, što pokušava ispraviti naša kriva uvjerenja i prema nama se odnosi kao učitelj prema učeniku, gospodar prema sluzi ili bog prema čovjeku. Snovi nam mogu pomoći da otkrijemo kako nešto u nama teži da se razvijemo baš u određenom smjeru i prihvatimo ili promijenimo određena uvjerenja sa svrhom bolje adaptacije. Takve tendencije u analitičkoj psihologiji nazivamo Self-om, iako Self nije ograničen tom definicijom. Možemo reći kako Self ima određeni stav prema našim razmišljanjima, osjećajima i načinu života uopće i kada nismo svjesni takvih tendencija, tada ga možemo pronaći kao projekciju u vanjskom svijetu. Zapravo, Self je psihološki organ koji možemo pronaći projiciran u likove božanstava svjetskih religija. Biblija je puna priča koje opisuju takvu interakciju između Boga i čovjeka. Bog starog zavjeta je aktivno pokušavao promijeniti stavove i uvjerenja pojedinih osoba. Na sličan način i psihološki Self pokušava dovesti do promjene kada je naše svjesno uvjerenje neprilagođeno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima.

U tom kontekstu psihoterapeut je zvanje sa pomalo zbunjujućim nazivom jer ono što liječi nije osoba koju zovemo psihoterapeut ili psihoanalitičar (gr. psyche – dah, duh, duša; therapeia – liječenje) već tendencija u psihi klijenta koju zovemo Self.  Psihoterapeut (ili bolje psihoanalitičar) zapravo samo pokušava analizirati i u krajnjoj liniji naučiti klijenta jezik njegove psihe. Kada klijent to nauči, tada i sam može razumjeti ono što zdrav i vitalan centar njegove psihe, kojega zovemo Self, od njega traži.

Kada počnemo da razumijemo koju promjenu u svojim životima trebamo ostvariti, tada to trebamo i pokušati.  Ponekad to i nije baš ono što želimo, budući da još uvijek imamo ona stara uvjerenja i stavove koji su i doveli do toga da tražimo pomoć psihoanalitičara.

Uvjerenja su izraz svjesnog stava i određene životne prilagodbe na dosadašnja životna iskustva. Možemo reći kako uvjerenja predstavljaju zbirku stavova koji su se do sada pokazali relativno uspješni i kao takvi imaju veliku važnost za svakodnevni život osobe. Naši stavovi i uvjerenja posjeduju određenu inertnost, tj. kada ih imamo, ne želimo ih tek tako mijenjati. Možemo pretpostaviti da je uzrok tome rad, trud i patnja koju njihova promjena zahtjeva. S druge strane svi mi imamo različita životna iskustva, a samim time i različite stavove koji s jedne strane mogu biti u skladu s našom prirodom ili u suprotnosti s njom. Kada naši stavovi i uvjerenja nisu u skladu s našom prirodom (tj. s tendencijama Self-a) tada dolazi do problema koji ponekad mogu dovesti i do pojave psiholoških simptoma. Self kontinuirano pokušava promijeniti naše stavove i uvjerenja i dovesti do bolje prilagodbe na unutarnje i vanjske okolnosti, a naša stara uvjerenja i stavovi često stoje na putu te promjene. U tom kontekstu i stavovi psihoterapeuta / psihoanalitičara mogu stajati na putu psihološkom razvoju i sazrijevanju klijenta.

Psihoterapija i uvjerenja sudionika

Upravo zbog toga, potrebno je da psihoterapeut (psihoanalitičar) konstantno preispituje svoja uvjerenja, koliko god ona bila korisna u njegovom svakodnevnom životu. Možda je jedno od uvjerenja koje bi trebalo biti relativno stabilno u radu psihoterapeuta (psihoanalitičara), uvjerenje kako bi se život klijenta trebao voditi prema tendencijama Self-a koje se mogu otkriti kroz rad na njegovim snovima, slikama i sl. Ako se tendencije Self-a razlikuju od osobnih uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara), tada njegovo uvjerenje stoji na putu psihološkog razvoja klijenta. Psihoterapeut (psihoanalitičar) se, u tom kontekstu, mora pokoriti uvjerenju koje se razvija u klijentu jer samo mu to novo uvjerenje može pomoći da ozdravi.

Npr. uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) može biti da se osoba ne treba ljutiti, ali ako je tendencija Self-a da osoba s kojom radi mora aktivirati svoju agresiju i ljutnju u svrhu osobne emancipacije, tada bi se uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) trebalo prilagoditi razvojnim tendencijama klijenta. Ali, potrebno je napomenuti kako tendencije Self-a često nisu u skladu s onime što klijent želi. Posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) u tom slučaju je pokušati pomoći klijentu da pomiri svoja uvjerenja s tendencijama koje dolaze od Self-a. Na primjeru pasivne i neagresivne osobe, zadatak psihoterapeuta (psihoanalitičara) je da joj ukaže i na pozitivne aspekte ljutnje i agresije.

Možemo reći kako je posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) da tijekom rada  pomogne klijentu u razvoju uvjerenja koja su u skladu sa njegovom prirodom. U tom kontekstu sposobnost da psihoterapeut (psihoanalitičar) bude dovoljno fleksibilan i prilagodi svoja uvjerenja kada je to nužno je izuzetno važna za uspješnost psihoterapije.

Related Post